Deset dugih godina
Mrzim svjetlo tvog osmijeha skriveno u magli sjećanja...mrzim crte tvoga lica... zbog njih nema ljepše... Mrzim što nisam dovoljno jak da te spasim svoje bijede...što mi obećanja ni danas ničemu ne vrijede... Deset dugih godina, još malo....još malo... Ti imaš kuda za razliku od mene...mrzim te i zbog toga.... ja nemam, dužan sam svima „do Boga“... Laž...laž..Sve je nestalo... u vodu palo... Мrzim tišinu koja krije riječi, pa stojim bez glasa...Mrzim tvoje uvojke kada skriju boju oku..izgubljeni trag tvojih nogu... to, što te voljeti manje ne mogu... Ma, briga te za to… Sve što sam ti radio, daje ti prava da me ne spomeneš…U stvari ja mrzim sebe, i svoju lažnu ljubav…sve sam osim prav… Da sam mogao bolje, učinio bih to… Ne uzimaj mi za zlo…i ja sam od krvi i mesa.. Deset dugih godina, još malo....još malo...