San o jednoj ženi

         Skupim se i slušam noć kako diše... Zbogom ljubavi..stara ljubavi. Sat je stao, u izmaglici što se diže ugledam tvoj lik. Dušu sam potrošio, s čim da te darujem za kraj ? Imam nešto dragogo kamenja, odlomilo se od srca...smiješnih poljubaca..neispijenog vina... Uzmi šta želiš !

        Zbogom ljubavi..stara ljubavi. Kazaljke su poklopljene. Ponoć odzvanja. Samoća vrišti u grudima. Kosti popuštaju pod nedostižnim težnjama.Lijepa si.

        Lijepe su ti oči. Oči su najljepše na rastanku. U tvojima je negdje skriven kameni cvijet...stoji rastrgan pod mrtvim nebom. Stražario sam davno nad njim pun oholosti, a sad, treba radost tvoju da saopštim svijetu, dok u meni golo srce jeca: Gdje su djeca ?! Gdje su djeca ?!