...........
Odletiš balonom u drugu galaksiju...biraš uvijek najšareniji... Bježiš od problema... od mene ? Pokušavaš ostvariti kontrolu nad životom ?
Volio bih da sam poseban, neko stvoren samo za tebe. Volio bih da me možeš pogledati u oči. Žmurim i brojim do sto. Sjećanja su „odvrnuta na najjače“.
Ubereš svijet tamo i šmugneš u sobu. Dugo poslije diviš se svojoj novoj igrački. Svaki svijet je različit, ali ovaj je tvoj, da je i najgori nećeš ga dati „po cijenu života“. Primjetila si da taj „tvoj“ svijet, ipak je malo ljepši od ostalih... u njemu je svaki dan sunčan....svi cvjetovi su crveni. Rijeke teku i preko najviših planina.
Sve mi se loše stvari vraćaju i pljuju u lice... kidaju ordenje i bacaju u blato. Spuštam glavu na zemlju očekujući kaznu. Možda sam trebao praštati? Osamdesetosam..Osamdesetdevet..
Rastjeruješ rukama grabljivice i plešeš sa zvijezdama. Šest dana stvaraš svoj raj.... nerealnu sliku. Pružaš se kao mačka i negrađuješ prijeko potrebnim odmorom. Možda danas i pomisliš na mene.
Prelijepa si, anđeli su ljubomorni. Devedestdevet.. Stotinu.