Sjaj u travi..
„Rekao si: Naše sve me podsjeća na „Prohujalo sa vihorom.“
„Jesam“
„ Pogriješio si, a možda nismo ni gledali isti film, možda nismo ni živjeli isti život. Mene sve podsjeća na „Sjaj u travi“. Sad, na kraju, kad se kazaljke poklapaju i svi računi svode, vjerovatno nije ni važno.“
„Ne želim u to da verujem, mora biti važno !“
„Sada,kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta, naš sjaj u travi blještavost svijeta, ne treba tugovati,već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.
Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava, već zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i da smo bili krivi. Požurimo s danima, s danima što će doći. Požurimo sa shvatanjima, sa svim što me odvaja od tebe. Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove koje smo zajedno mirisali, gazili, ali tvoje ruke biće prekratke, a noge premorene da se vratiš.
Biće kasno. Možda ćemo se naći jednom na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo, ali proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci jedan skrenuti pogled biće sve što ćemo jedno drugome moći dati. Zaboraviću oči i neću gledati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti, ali voljećeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene. Ne otkrivaj svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam. Život je borba – nastoj pobijediti, ali ako izgubiš – ne smiješ tugovati, cilj života je ljubav, a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće, uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti, koje ću se sjećati. Osjećaću tugu jer sam te voljela. Biće to ironija tuge. Nestaće sjaja u travi, nestaće veličanstvenosti svijeta, ostaće samo blijeda slika ONOGA ŠTO JE PROŠLO… N. Wood. Sjaj u travi. “