San o jednoj ženi

Čitaš me kao znak u šoljici kafe,

plutam tvojim nebom bez sudbine..

Kamenčić u zidu sam samo,

pa se pitam kad će sve na me da se svine...

Otisnem se plavim morem dok ima vjetra,

obiđem Kubu, Španiju i još ponešto...

Pustim čelo mjesto mene da jeca,

dok se izvlačim iz tame vješto..

Iza horizonta ko zna kakavih tajni ima,

a treba doznati ih bar pola...

Nikad otkriti nećeš ljepotu noći,

ako ne ustaneš iza stola...

Čitaš me kao trag na dlanu,

nemam ti ja sudbine...

Spakuj kofere za put,

nek o budućnosti neko drugi brine...