San o jednoj ženi

  Nabacili su mi dane uvelog cvijeća bez pitanja želim li ih... Imam li ikakvo prvo pobuniti se ? Navučem masku heroja crne duše i zakoračim jutrom u isplanirani dan... Osuđen na okvir trunem iznutra... Sve moje galaksije ostaviću ti kao epitaf da te utješe u hladnoj samoći... Iskapaću zadnju kap krvi u oči tvoje ne bi li shvatla da sam riješio ostati tvoj i poslije nestanka svjetla... Zatvaram vrata vjere svoje na tren jer čemu čekati išta osim tebe...čemu željeti išta osim tebe...