........
Čitaš me kao znak u šoljici kafe,
plutam tvojim nebom bez sudbine..
Kamenčić u zidu sam samo,
pa se pitam kad će sve na me da se svine...
Otisnem se plavim morem dok ima vjetra,
obiđem Kubu, Španiju i još ponešto...
Pustim čelo mjesto mene da jeca,
dok se izvlačim iz tame vješto..
Iza horizonta ko zna kakavih tajni ima,
a treba doznati ih bar pola...
Nikad otkriti nećeš ljepotu noći,
ako ne ustaneš iza stola...
Čitaš me kao trag na dlanu,
nemam ti ja sudbine...
Spakuj kofere za put,
nek o budućnosti neko drugi brine...