...
Znaš šta sam našao... Našao sam jedan osmijeh... Zakrpan na par mjesta, izblijedio malo na uglu.... Iskrzan...Pitao sam ga čij je, neće da kaže... sjedi u uglu i šuti.... Nudio sam mu sendvič-neće... Nudio sam mu kafu-neće... Zvao ga u šetnju-neće.. Ne jede i ne spava...izgleda da mu nedostaješ.... A ja ne znam šta da radim s njim.. ....Eno ga na balkonu,čeka kad ćeš doć... Tražio bih te ali kako nać nekog po prstenu sa bijelim zvijezdama.. Po rupici na licu... Po kosi koju ukrade vjetar čim ugrabi priliku...po srcu lomljenom bezbroj puta... Dao bih oglas,ali zvučaće čudno..a ne mogu da ništa ne činim i gledam ga kako tuguje.. Priča o tebi, brblja..davi..kao da si jedina na svijetu...mada mogu ti reć da počinjem sumnjati da jesi.. Zato prije neg mi ispere mozak ili preshne od tuge bilo bi lijepo da se javiš...ne obziri se na doba dana ipak je hitna stvar..