...
Riječi me biraju a ne ja njih... Naoko besplanski, naivno... Imaju svoj cilj..svoju agendu, još uvijek mi nejasnu... Posmatram ih kako se gužvaju, gomilaju, vrište, šapuću... Slikaju jutro, veče, lica u prolazu, ljubavi na odlasku... U sebi imaju boje, muziku, sreću, patnju...život.... Riječi me nose i propitkuju a ne ja njih....i pitam se da li sam njihov prazan papir....