San o jednoj ženi

Voljeo sam te..o,koliko sam te voljeo.... Bože.... Nesuđenu, nedostižnu.... Kao jablan nebu stremio ti... Ako je istina, a istina je da sam u toj ljubavi izgubio razum i pustio noć da poteče očima, samo da bih ti uzvratio bol, istrgni me iz kože svoje... Kažem: " Svi platimo za sramotu svoju .. " Moram konačno ti napisati pjesmu... Jednu iz drugog svijeta..ukradenu..... Umivenu, samo za te'..jednu u kojoj se krošnje zlate...jednu, ostavljenu ko siroče pa da je udomiš...pokriješ mjesto mene u hladnoj noći.... Jednu, kojoj ćeš kako meni nisi, pokloniti srce moći... Sjetim se nekad jezera... Naše mladosti... I znaš, tad je opet ljeto... Imaš kosu ispod ramena...(nikad nisam shvatio što si je skratila ? ) pamučnu majicu broj veću..imaš svjetlace u ruci.... A ja, ja još uvijek nisam znao da ptice ne treba učiti prizemnosti....u ostalom kao da danas nešto više o tebi i znam..

Riječi me biraju a ne ja njih... Naoko besplanski, naivno... Imaju svoj cilj..svoju agendu, još uvijek mi nejasnu... Posmatram ih kako se gužvaju, gomilaju, vrište, šapuću... Slikaju jutro, veče, lica u prolazu, ljubavi na odlasku... U sebi imaju boje, muziku, sreću, patnju...život.... Riječi me nose i propitkuju a ne ja njih....i pitam se da li sam njihov prazan papir....

Nije nesreća što srce osjeća, već je nesreća što samo osjeća...

Oluja na nebu... U očima ti vidim srdžbu... Psovala bi tako rado.... Svaka priča ima početak.sredinu i kraj.. Mi smo sad na kraju... Izlazim na ulicu i lutam... Hiljadu kilometara ispisanih na koži... Ulica kiselih kiša... Ljubav oporo šušti pod rukama.... Parče tvrdog hljeba u džepu.... Odlučio sam da se više ne rađam... Prazni izlozi... Navučene zavjese kriju patnju... Ne vjerujem više u budućnost, ostario sam za te zablude.... Pitao sam te jednom : "šta ćeš ako odem ? " nadam se da imaš plan... Ostaviću ti sunce.... Korake izgubljene kraj rijeke...i grad da prodaš dušu... Prešutila si da si bila sretna u kapljama samoće dok sam lomio kičmu za tvoje želje.... (Koliko je kilometara do Moskve ? Da li bih s ovim parčetom hljeba mogao stići bar do Beograda ? ) Mrtvi bulevari tužnih sudbina.... Osjećam se kao cirkuska atrakcija.... jedini normalan...svi plaćaju da me vide zbog tog... Iskrivljena lica se smiju mojoj želji da promjenim namještenu igru...da unesem sreću... Hm... Pogrešan je ovo grad...

Ti, kao beskrajna milost... Ti, kao zadnji gutljaj života... Jedina kojoj sam dao srce... Izdao sebe i ne bi me sramota.. Neba prazna...Neba prazna su moja kazna... Sreća se promijeni kao vrijeme.. Kad će srce tvoje ime da sazna???? Koga da mrzim ? Koga da volim ? Pobjegnem nekad iz sebe... Držim te rukama golim... A ti odlaziš..... Svjetlo odnosiš... .................................................................................................... Forca u srcu.... Forca u duši.. Svjet se predamnom ruši.. Lud za tobom... Palim nebo. Lud za tobom..

Ti, kao beskrajna milost... Ti, kao zadnji gutljaj života... Jedina kojoj sam dao srce... Izdao sebe i ne bi me sramota..

Budan sam... Gledam te kako spavaš.... Odlaziš sutra.. Budan sam, riječi je odnio vjetar... Svjetlo treperi na tvojim bedrima... Negdje na kraju svijeta čeka te jutro i hladna postelja... Prolazim ti rukama kroz kosu i popravljam odmetnuti pramen..narušava ljepotu tvoga lica... Dom, ova hrpa betona liči na dom kad si tu... Odbjegli konji Borika tutnje mojim nebom... ............ Spavaš, noć mi te krade.... Anđeo u mojim rukama... Izvućeš se kad usnim i postat sjeta... S druge strane svijeta tvoje stope prebiru kapi kiše.. Samoća stvara crne oblake i krije sunce od očiju.... .............. Trube jecaju...Males Davis... Miris tvoje kože leti sobom... Ustalasana plahta krije grudi...i bolje.. Spavaj, dug je put predtobom............

Toliko grešaka napravljenih.. plavih očiju izgubljenih u tami... Toliko koraka usamljenih... riječi kojih se srce srami.... Kako uprkos svem biti sretan???? Pjesak u očima je sakrio istinu... nema budućnosti u odbjeglim oblacima.... Za mene svi brinu.... pitam se šta sam to skrivio i njima... Kako biti sretan ???? Udarac izbija dah... laži prostrte pod nogama... Suviše plah... sve me slama... Biti sretan ????