...
Ruku ću da ti dam, pun straha..... Znam da više neću biti svoj... Platiti ću sve račune... Mahnuti samoći i izaći u mrak.. ........... Gruba noć... Ne plaši me... Ne plaši me... Moje tuge sad su pusta korita.. Poneka suza zaluta njima i to je to.. ... Vezao sam se tišinom..Sve bivše ljubavi su sijati stale... Narandže su presahle u njihovim grudima... Med ne kapa već dugo iz njih. ..... Ruku ću da ti dam, vodiću te do rijeke.... Ljubiću te, a ti porumeni kao vino Tikveško... Budi ponovo čedna...budi života vrijedna... ....... Jesen gužva se među nama...mili pod cipelama...vežem ti zlatni list oko prsta i u želji prosim te... Gladan tvog dodira odlazim u noć.... ....... Pjesma si.. balada o zvjezdi.... Šapat.. a ja sam vjetar u groblju.. Vojnik izgubljen u polju.... Umrijeti ću i žalićeš.. Obilaziti ime moje.. Korov kidati što me guši.. .... Pijan sam, puno otkrivam... Strahovi nisu za svakog, oni su najintimnija stvar... Nema mudrosti u njima.. .... Ruku ću da ti dam i vodiću te... Vodiće te slijepac.. Krvavih stpala.. Srca tvrda kao kora hljeba.. Nesnosno sam običan.. Prolazan.. Jeftin kao život... Kao obećanje.. I samo tonem i samo gušim se... Nesnosno sam nemaštovit... Obične frizure, košulje , odjela... Dio mase... I sve što bih željeo tebi, sebi ne bi........ .... Promjenio bih ime.. Grad... Sudbinu.. Bio tvoj ljubavnik... Vječni otpadnik.... Novac ne bi zastajao u mojim rukama...jer sve bih potrošio da izgledaš kao dama... .... Ti i ja... Brodovi bez jedara.. Opečaćena stabla spremna da ih noć poruši... Ima li vremena ? Imamo li snage za još jedan početak kraja ?