San o jednoj ženi

Trebala si vidjeti noćas je ruža umrla... Noćas je jedna duša plakala.... Zastane nešto u grlu... jad.... Maramče puno mraka sam stavio oko nje tad... .................................................................................................... Moje more, moja mati... Crna mati.... Kletući te, kletem sebe.... u tebe sam položio cvijet, sav moj svijet.... Ne traži ništa više od mene, nemam ti više ništa dati... ............................................................................................................................ Nije pravo doba, da se ustaje iz groba.. Isto nije, ni da se pije... Negdje sam rodom, odakle je On koji je hodio vodom... tamo se nebo plavi...tamo se sniva na javi... I tu u ponoćni čas, još čujem njen glas... ......................................................................................................................................... Zvjezda padalica... Jato pokislih ptica...u srcu jedne žene, više nema mene...i na kraju, džaba nas odvajaju... Ja ću uvijek biti njena sjena, ljubav davno izgubljana... Biću glas u noći, jedini koji će joj u izgubljenoj ljepoti doći...

Moje more, moja mati... Crna mati.... Kletući te, kletem sebe.... u tebe sam položio cvijet, sav moj svijet.... Ne traži ništa više od mene, nemam ti više ništa dati...

Ruku ću da ti dam, pun straha..... Znam da više neću biti svoj... Platiti ću sve račune... Mahnuti samoći i izaći u mrak.. ........... Gruba noć... Ne plaši me... Ne plaši me... Moje tuge sad su pusta korita.. Poneka suza zaluta njima i to je to.. ... Vezao sam se tišinom..Sve bivše ljubavi su sijati stale... Narandže su presahle u njihovim grudima... Med ne kapa već dugo iz njih. ..... Ruku ću da ti dam, vodiću te do rijeke.... Ljubiću te, a ti porumeni kao vino Tikveško... Budi ponovo čedna...budi života vrijedna... ....... Jesen gužva se među nama...mili pod cipelama...vežem ti zlatni list oko prsta i u želji prosim te... Gladan tvog dodira odlazim u noć.... ....... Pjesma si.. balada o zvjezdi.... Šapat.. a ja sam vjetar u groblju.. Vojnik izgubljen u polju.... Umrijeti ću i žalićeš.. Obilaziti ime moje.. Korov kidati što me guši.. .... Pijan sam, puno otkrivam... Strahovi nisu za svakog, oni su najintimnija stvar... Nema mudrosti u njima.. .... Ruku ću da ti dam i vodiću te... Vodiće te slijepac.. Krvavih stpala.. Srca tvrda kao kora hljeba.. Nesnosno sam običan.. Prolazan.. Jeftin kao život... Kao obećanje.. I samo tonem i samo gušim se... Nesnosno sam nemaštovit... Obične frizure, košulje , odjela... Dio mase... I sve što bih željeo tebi, sebi ne bi........ .... Promjenio bih ime.. Grad... Sudbinu.. Bio tvoj ljubavnik... Vječni otpadnik.... Novac ne bi zastajao u mojim rukama...jer sve bih potrošio da izgledaš kao dama... .... Ti i ja... Brodovi bez jedara.. Opečaćena stabla spremna da ih noć poruši... Ima li vremena ? Imamo li snage za još jedan početak kraja ?

Voz za Frankfurt...Koferi..Nosim želju za daljinom...Želju za savršenstvom arije...za samo jednom riječju...ljubav... Kišobran u ruci i mantil... Uvijek se nešto zaboravi, Šta sam zaboravio ovaj put ? Snagu da ostanem ? Tugu ? Ne, tu je, još pritišće srce ! Zagrljene kazaljke sata pokazuju da je vrijeme za polazak... Niko me ne ispraća, niko mi ne maše... Gledam svoj odraz ukočeno u staklu..ne odmahujem... Danas nemam snage ni za stih... Povijena trava je sačuvala moje korake da se znam vratiti... Kome ? Čemu ? Nema više ni sjećanja... starog voćnjaka... Nema tvojih usana... Noć mi vara oči...sklapam ih... Promiču gradovi... Gvozdeni točkovi klaparaju po šinama... Vrijedi li usnuti ? Vrijedi li zaboraviti ? Voz za Frankfurt...Pokretna konzerva... Umorna lica... Rampe na granicama.. Rastavljeni narodi... Pismo sam ti napisao na nekom sivom papiru... Opisao dan koji se rađa i otkrio kako da napraviš melem za srce... Vjetar sam zamolio da ti ga uruči kado odem.. Pitam se jesi li ikad ikog ispraćala... Jesi koga ostavljala ? Jesi spremna da ostaviš ? Nisi ! Hoćeš biti ikad ? Protegnem noge u kupeo čisto da smetnem misli ... Ostavljene novine pune istine ... Ima li uopšte istine u svemiru ? Voz za Frankfurt... Sve sam dalje od tebe... Sad bih tako rado zasvirao mol.. Tri tona i Šaka bolnih riječi... Sve se skuplja u kap svjetla odbjeglih kuća... Eh, da ova gvozdena kanta ima rikverc.. čuva te dalje od mene i tehnika... a ja bih se noćas skrio u tvojim rukama... Pričao ti bajku o princezi koja je ostavila sve i našla me....

Sretan 8. Mart dame..

Predizborni savjet:           

Ako se za nešto trebaš izboriti u životu,  izbori se za veliku porciju ćevapa !

Otkud noćas u tvome srcu?
Otkud ja tu ?
Zima je zarobila rijeku..
Vidjećeš još poneko drvo prije nego ga posijeku,
prije nego nađeš me,
u noći zbog koje krv stala je...

Izgledaćeš kao anđeo,
nevin, bjeo...
Uzak krug oko tvoga vrata,
kao obećanja davno data,
guši te...
sjeća te...

Ma koliko mračno bilo,
moje milo,
sve sjeća te,
na mene..

Skrio sam jutros zoru na dlanu,
u mrak uvio svaku tvoju manu...
Lako si ustala,
izvukla se iz postelje,
oglušila se na moje želje..
Bezbrižna u svemu,
otišla ponovo njemu....