San o jednoj ženi

Prepoznaješ me

            u oblaku nad poljem,

            u životu boljem...

            u pogužvanoj postelji,

            u izgubljenoj želji...

            Ne sumnjaš,

            ne brineš...

Korak po korak,

nekad sretan, nekad gorak...

Ne bježiš,

ne tražiš....

Mjesec po mjesec,

nekad u rukavu žandar, nekad kec...

Prepoznaješ me

u vrtlogu vode,

u djeci što se rode...

u hotelskoj sobi,

u onom što te za ruku vodi...

Ne žuriš,

ne moliš...

            Grad po grad

            i vidi se sad...

            Ne voliš,

            ne osjećaš...

            Tren po tren

            i život je izgubljen...