San o jednoj ženi

Kako si ?

Kako su tvoji svi ?

            Sjetiš li se davnih talasa,

            umornih alasa ?

            Sjetiš li se kroja kaputa,

            po kom je bila ti kosa posuta...

            Kako si ?

            Dugo se ne javljaš mi...

            Ja sad imam druge boje na licu,

            i za adresu izgubljenu ulicu....

            imam kravatu na košulji

            i komšiluk koji u sve bulji...

            Kako si ?

            Noću nad kim bdiješ ti ?

            Jesi poklonila vjetru,

svoju tridesetu....

Jesi posijala u svom krilu,

svu ljepote silu...

Kako si?

Pšenica je davno pozlatila...

nadam se da za nama nisi patila...

jer je onda i lice tvoje,

sad neke druge boje...

i nema dana pred tobom

kao što ih nema više u životu mom...

Ako ne uspijem...Ako se vratim.. Hoćeš me budna čekati ?

Desi se da zakoračim pa kao da sam bliži ti...Napraviću te, ti se duri koliko hoćeš...Frkći....Nosić podiži u zrak....Gledao sam te jednom leđima naslonjenu na vrata sobe... Rukama si krila lice... Šaputala da me ne voliš...valjda tako ljubav počinje...