...

Published on 14:29, 05/31,2011

Zaljubili smo se u jesen,
riječ dvije i spas od samoće...
Zaljubili smo se u ponoć,
bojali se da plešemo, da čarolija proće..

Trg žrtava je izvodio monolog,
cvijeće spleteno pjevalo u strani...
i ne sjećam se mnogo tog,
znam da je prohladno bilo vani...

Obgrlio sam te da se ne treseš,
utkao ti sreću u oči..
Zahvalio se nebu i zemlji,
što su rekli da ćeš doći..

Zamrzili smo se u proljeće,
riječ dvije i spas u samoći...
Zamrzili smo se u jutro,
nije mogao nam niko pomoći...

Trg žrtava je u nevjerici ćutao,
cvijeće je krilo pogled u strani..
Rekoh: kad sam toliko zao,
bolje me se onda mani...

Znam da treba naći razlog u drugom,
da treba se pravdati pred drugima..
nije problem, biću negativac za te,
šta tu lošeg lutko ima ?


...

Published on 23:46, 05/29,2011

Zvijezde su me noćas pitale:
-Šta radiš ?
-Ništa, spavam-odgovorih....
-Gdje su ti onda snovi ?-one će...
-Ne sanjam već odavno, ne živim već odavno, izgleda da sam se ogriješio negdje...
-Izgleda...
-Velika je kazna umirati svaku noć, opet sam mimo svijeta, ništa normalno me ne zapadne...
-Vidiš li planinu iz trave?-nastaviše da upitkuju...
-Ne...
-Vidiš li vatru?
-Ne..
-Šta da radimo ?
-Ništa, biće još života, valjda u njima neću griješiti...


Nekad..

Published on 17:13, 05/28,2011

Klavirska kompozicija...

Bm (intro)

F                        C               Bm

Nekad u nama nestane nježnosti,

i znam da ne bih trebao otići....

Nekad bih da ti govorim:

Sve moje si ti....

sve moje si ti...

al umjesto toga odlazim,

ja odlazim...


Rf. 

C                     D               BM

Zaustavi me ako možeš tad,

da ne ostanem još jedan gad...

zaustavi me ako možeš tad,

da ne ostanem samo još jedan gad...


Nekad u nama nestane pameti,

i sve lijepo se isključi,

i sve lijepo posivi..

Tad bih da ti govorim:

Sve moje si ti...

sve moje si ti..

al umjesto toga odlazim,

ja odlazim...

RF.


..

Published on 20:48, 05/20,2011

Zakopao sam zrno pšenice u oku,
pod planinu hladnu, visoku...


...

Published on 09:40, 05/19,2011

Zahvaljujem se svima ovim putem na komentarima i na paznji s kojom prate blogg. Ladacki


........

Published on 09:04, 05/16,2011

Dočekaj me sa ružom,

dočekaj me kao oslobodioca...

Prospi poljupce pred mene,

kao olovo na jato ptica...

 

U mom dahu skriveno je tvoje ime,

u mom srcu tvoje oči...

Ja sam se mrtav rodio,

sjena mjesto mene tebi kroči...

 

Nedostojan, crn,

odveden od stola tvoga...

Čuvam te

i govorim ime Boga...


Ne vjerujem..

Published on 09:51, 05/13,2011

Nevrijeme za korak djeteta,

 

nevrijeme za ljeta oteta...

Djele se danas svi od nas,

djele se pa ostajem sam kao pas...

 

Gazim po krhotinama sretnih trenutaka..

(Fantazija suviše naivna, suviše laka...)

Želim a nisam ni crn, ni bijel,

nošen vjetrom, svileni vel...

 

I neću uspjeti svjestan sam,

suviše je mal ovaj moj ram...

Možda i dogodi se čudo, ali ne vjerujem..

Zašto nadati se uludo..više ne vjerujem


........

Published on 08:13, 05/12,2011

Tako bih rad bio da baciš kamenčić o staklo prozora i pozoveš me...Nasmijao bih se, dao ti ključ stana i rekao da ga zadržiš... Moja ljubav je sahranjena na mjestu bez obilježja, bol kao uspomena još samo sjeća na nju...

 

Lažu te da sam zaboravio tvoje oči, tvoju kosu.. lažu te da sam se skrio u svom uspjehu..

 

Naseliš se često u meni, doneseš hiljadu sitnica i neizbježni ponos.. Gledaš ispod oka čekajući da pogriješim, spremna na odlazak.. Smješkam se, nisam ni imao namjeru tvoj duh sputavati.. Obilazimo se u krugovima, otvorena vrata su tu kao znak spremnosti na bijeg.. Omešću tvoj plan tako rado, svezati te slobodom..

Ne vjeruješ, nema veze...

Kažem ti naseliš se u meni svako malo i umaraš me gracioznošću balerine..

 

Zavjesa pada, noć i mir... stojim na rukama...

Zavjesa pada, otkucaji zvona i kraj...


...

Published on 08:55, 05/10,2011

Lišće pada po meni... Kameni sati...Pružam ruke u prazninu, vjetrovi se dižu samo da razbuktaju moje vatre, da daju lažnu nadu... Ja sam ti najtužniji junak na ovom svijetu.. bitka je počela, a imao sam srce koje je htjelo biti među tvojim prstima... ( ima nešto jače od nas što nas vuče na hrid... ništa nije slučajno..)Slagao sam te da ću se vratiti.. Ne plači, čekaj samo da vidiš svijet koju ću stvoriti, daću mu ime tvoje...


......

Published on 09:19, 05/05,2011

Počeću da govorim laž u inat mojoj ludoj potrebi da težim istini...laž koju sanjam i koja me progoni... Počeću da lutam po ulicama pokraj sveg što činim da uvijek imam cilj u životu, jer kad imaš cilj i kad znaš kud ideš ne gubiš vrijeme toliko dragocjeno na ovom svijetu prolaznom kao proleće... Počeću da urlam imena razna,  uprkos tome što mrzim viku... Počeću da vučem za rukav i da upitkujem, ispitujem, dosađujem svakoj ženi s prstenom na kome bijeli se roj zvijezda...i daću oglas : Tražim svoju riječ, svoju umjerenost, svoju tišinu, svoju sudbinu...  

Najavljivaću te kao kišu, kao zemlju, kao nebo... te moje riječi izrečene u  svezanoj košulji tumačiće lijepo sređeni realisti a ja ću brslati nepovezano kako me moraju pustiti da nađem svoj razum.. kako me moraju razumjeti, a razumjeti me možeš samo ti, jer mi imamo svoj neki jezik koji ni jedan realista ne razumije... i tiho, tiše, kopniću čudeći se kako su samo nepotpuni, neuki, pa ne mogu i ne žele da razumiju me..Napokon uzeti ću more i skriti se u njega jer vidim da ovako više ne ide...


Predgovor ljubavi...

Published on 13:25, 05/04,2011

Tako teško napuštam tvoju postelju.. Ispucale usne traže mladost, suša je sve što ostane kad se razdvojimo..

Prećutaću da te volim, plašim se da shvatiš koliko sam bespomoćan bez tebe... nemaš predstavu o tom.. zadrži dah, istina je..ne mogu bez tebe... Tvoj sam...

Držao bih te u rukama svaki sekund koji imam... Mislio sam da te nikad neću nać i sad si tu..

Još teže te ostavljam skrivenu među plahtama.. bojim se da ćeš nestati poput jutarnje rose i da nećeš se vratiti... Zatvaram vrata strepnjom i brojim minute do povratka...Moja ljubav je moj strah...

Budi se uz mene..ispuni mi život i čekaću te.. svakog podneva, svake noći....čekaću te skriven u svojoj praznini...

I suze i smijeh.. sve što doneseš, sve će biti moje... Moje zastave nose tvoje ime...  za tebe proliću krv...

 

 

Negdje u danima pred nama jesen je i svadbe prolaze našom ulicom... Pitaću te u njima da ostaneš a ti se sjeti ovih riječi jer bolje neću imati...i ne odlazi više kasno noću, ne uvlači se jutrom... žrtvuj slobodu i svij se kao ptica u kavezu moje čežnje ... zaveži lošu sudbu o žicu a ja ti obećajem život pa makar me razapeli o stijene...


..

Published on 12:47, 05/01,2011

Kao vrat na mojoj gitari krhka si... Moji prsti lete po dirkama klavira, sviram ti jazz..kišni jazz.. Pritisnem papučicu i produžavam ton.. izmiče ipak... tišina...
         Naslikao bih te muzikom da mogu...Pozvaću se na svoje pravo da bolujem..ko smije mi zabraniti da bolujem što te nemam?
         Moji prst lete po dirkama klavira...Mi smo tim..u jednom trenutku ćeš me nać i nestaće samoća..Pritiskam papučicu nogom i produžavam ton.. tišina..