San o jednoj ženi

Ime joj još ispisujem u riječim koje ćute na bijelom listu…. Usamljeno je… ne mogu riječi čistote staviti uz njega, a druge ne želim reć, jer nisu ona…

Kad se brodovi potope

i kad se kazaljke poklope,

zasvira u srcu roj mandolina....

I zarosim tad,

i tebe sam rad..

i tebe i našeg sina...

Odahne nekad u meni,

tvoje kose pramen sneni,

pa mu  šapućem:

Kakav je lijep dan

i ovaj mjesec umoran,

bi da dođe meni...

Gubim razum,

o da, gubim razum

u naličju sreće...

I prije i poslije,

u tuzi naćićeš me,

jer me ljubav neće...