1 i 05...
Sjedim za stolom restorana i pogledom pratim ljude u prolazu...
Poželim da sam moranar, da vidim sva lica svijet što ih ima, od svakog
da ponesem ti misao, priču, san...
Kako se oprostiti od nekog kog nisam ni upoznao, kako mu se
vratiti? Kako otić odavde gdje u stvari i nisam, jer ja sam s tobom
negdje pod krošnjom dunje u polegloj travi...
1 i 05...
Stigao sam jednom slučajno do aeodroma, pratio druga u bolji
život i možda otišao dušom na drugi kraj svijeta, isto tako slučajno...
1 i 05...
Ko bi pomislio da sam negdje pod krošnjom dunje ? Reću ti tajnu:
usamljenost boli najviše na svijetu...
1 i 05....
Nasloniš li još uvijek ruke na koljena i pokriješ lice rukama kad
plačeš ?
1 i 05...
1 i 05...