.........
Postanem tako siromašan i ogoljen kad izgubim draga prijatelja... Gubim ih rijetko, nevoljno, besmisleno... (Svaki gubitak je besmislen...) Koliko bi nas samo bilo pozitivaca danas da nije besmislja ? Znam ih par i svaki ima lik moga brata kad sklopim oči... Otišao je jednog jutra, umjesto djevojci sa slovom M, u sjećanje...( znam to po slovu M koje je napisao visoko pod prozorom naše kuće... možda je do vode ali ispade da smo svi nepopravljivi romantičari u našoj kući, mada to teško pokazujemo.. do nečeg jeste.. ) Kažu snajper... Kažu da je sklopio oči i nije patio... Kažu da je govorio: „Ja sam vječno nesretan“ pa je život morao to potvrditi.. Taj nikada nije lagao.. bio je čovjek od riječi...
Nebitno.. Ja nemam brata, ti nemaš jednog pozitivca, vjerovatno bi te zasmijavao da je sad u tvojoj blizini, mene znam da bi... I ja, i ti smo na gubitku... Da me pitaš, šta bih voljeo da mogu uraditi rekao bih ti: Voljeo bih da mogu sakriti sve pozitivce od besmislja, volio bih da sam mogao skriti svog brata... Meni ne treba ništa...