.............
Već je sedam časova ?....
Nosim par košulja i odjelo, neophodna odjeća za ovih par dana što me neće biti… Naravno, koja majica I sredstva higijene su u putnoj torbi …
Ćutim… Prolaze gradovi bezizražajno kroz maglu....
Nacrtaj mi lice u bjelini svog daha... Zašaraj staklo sobe i reci da me voliš, ostavio sam ti ljubav u kapima ponornice…
Zamišljam te među ocvalim trešnjama, pružaš ruke i nestaješ u mojoj kosi..…
Ćutim...Kilometri nestaju pod točkovima......
Začaraš me.. digneš prstić kao riječ i propadnem... Vještice, doću ti glave već... Obećajem....
Ćutim... Napokon Novi Sad...