San o jednoj ženi

Kad budem slikao sjećanja,

upotrjebit ću sve boje tuge,

sve nijanse boli....

Naslikati ću pusta zdanja,

jer neće biti druge...

Srce uporno te voli....

Nisam znao gdje je sreća,

ne znam ni sad....

Ljubav  je prošla kradom...

Shvatilo je srce, oprostilo se s nadom....

Čemu služi dogorjela svijeća,

čemu služi sav moj toliki rad ?

Ničeg nema.....

Prazna zdanja,

ruevine gladi,

a srce moje uporno te sanja,

uporno mi se jadi................

Ničeg nema...

Čemu služi što znam

da sam se trudio sve da ti dam

jer kad je trebalo,

kad me je tvoje srce umorno zvalo,

ja sam bio daleko,

ja sam bio tad drugi neko..............

Kad budem slikao život svoj,

sebe ću na vješala...

Umire srce noćas

s njim umirem i ja..

Nije šala,

ovaj put nije šala....