San o jednoj ženi

Još uvijek učim njen jezik....

Odoh skuhati čaj - laku noć...

Nisu mi važne više police - bojim se da ponovo ne živim, da žudim za nevažnim...

Ne diraj mi moj grad - Nekad sam bila tako sretno dijete....

Ne znam hoću li naći više onu ženu - Ne želim propustit ni dana da ne volim....

Ne želim više povrjeđivati - Gdje je samo on ?

Dobro je da imam nekog tako blizu da me zasmijava - Možda i dođem jednom ?

Volim muziku - Volim smijeh...

Volim cvijeće - Volim sve boje duge...

Šta ću ti ja i moje figurice - možda je do mene sve, možda je negdje u meni problem?

Nalazim se u tebi - Kako je moguće da me neko tako poznaje ?

Najmlađa sam - Razmazili su me, navikla sam na pažnju...

Još uvijek učim njen jezik...

Dodaješ malo boje

Sanjao sam noćas

posadila si cvijeće na mom balkonu....

Pih, mrzim cvijeće,

ali zbog tebe ću vrištati od sreće...

Ipak ti si kraljica na mome tronu

pa čini šta ti je volja...

Znaš kako ću te prepoznati ?

-Trešću se od dodira tvog-............

Znaš kako ćeš me prepoznati ?

-Neću moći da izustim ni slog -.............

Neću ti više pomagati,

bori se i ti za svoju sreću...

Pazi šta ti kažem:

Više ti pomagati

NEĆU, NEĆU i NEĆU

Šta da ti kažem što ti već nisam rekao čekajući te....

Da sam izludio nazivajući te svojom

a budio se sam,

da sam jednom davno  zaratio sa čitavom Trojom,

i pustio da je proguta plam.....

Šta da ti kažem što ti već nisam rekao ?

Da sam na kraju snage....

To ako imaš srca osjetiš i sama..

Negdje u meni  

ruši se sve, sve se slama...

Šta da ti kažem?

Bolje da ćutim,

neću te nikad naći u ovom životu odavno slutim...........

Šta ako prekasno počneš vjerovati u snove...

u mene....

Ako te ispere vjetar iz mog srca,

a tebi podrežu krila lažnom ljubavlju....

Šta ako već ne postojimo....

Sve ovo već se desilo jednom jer nas je neko kupio blizinom svojom

i opet se isto desi ?

Šta ako prekasno počneš vjerovati u snove,

u mene....

Šta tad ?

Duša tvoja me je zvala

i njoj jedinoj ću polagati račune..

Ko je razum da mu se pravdam

i onako me nije išla nikad matemtika.........

Neshvatljiv sam znam..

Neuhvatljiv........

Zaboravi,

ne muči se.............

Zaboravi me........

Ne žali što sam sam................

Znaš me,

ovo moje srce stranca,

vezaću uz drugi mol...

Čekanje je uvijek bila moja avantura...

Brod koji ne putuje, to sam...

Skupljenih jedara osluškujem vjetar...

Čujem ga,

dolazi pun sebe,

nadmeno tjerajući vale.........

Veš skloni,

zatvori prozore,

bura će................

Naloži vatru,            

spremi se,

haljinu za bal obuci....

Otvori novu knjigu,

nađi život,

ja ti

neću nikad bolji biti...

Godine samo mogu stvoriti

nove ožiljke,

nove sjene u očima.......

I ne žali što sam sam,

nikad ne žali,

ovo moje ruke stranca

nikad nisu bile jasne ti...

Za me’

nisu ukradeni poljupci,

izmoljeni osmjesi...

Znamo da i ti nsi za me',

zato

draga, bolje da one ostanu same...

Kupi mi snage

taman toliko da preguram ovu noć...

Mjesec je uzeo obrise tvoga lica,

smije mi se  iza žica....

Ubiću ga....

Ubiću ga, majke mi !!!!!!!!!!

Pod ruke će on meni negdje,

nekad,

u nekoj birtiji doć.............

Ukradi mi prošlost,

znam da nemaš čim je kupit....

Skrij je,

zapali,

na drugog sve svali..........

I ljepota...

Ovce na broju i vukovi siti....

Ljepota.......

Ja ću ponovo mirana biti..........

Pokloni mi sreću,

obgrli me oko pasa.............

Šapni : „Voli me....

Budalo, voli me“.........

Ja ću poslušati bez glasa,

jer što sam bio, bio,

više nisam dasa,

sad sam samo,

jedan od milion

zaljubljenih u tebe

damo... 

Jedan od milion samo....

Ja,

pjevaću ti ime,

svemirom lutat kao putnik-namjernik,

s maslačkom letjet pod oblake,

svirat zori,

rugat se noći,

otkrit lice,

posrnut pred mrakom,

udahnut okean,

prerast planinu,

bit jorgovan u proljeće,

bit bor u zimu,

bit pjesak u satu,

izdajnik u našem ratu..........

Ti,

izjavi da si tuđa,

ostavi gladnu siročad,

šepuri se srećom,

sadi makove,

navuci jaram bližnjim,

budi feministica,

budi karijeristica,

nemaj vremena,

nemaj riječi,

nemaj dom,

putuj za porivima,

gladuj za boljima.............

Jer odavno draga znamo,

da u ovoj pjesmi volim ja samo..........

Ko te dir'o ?

Srušiću mu nebo !!!!!!!!

Majku mu njegovu,

pobiću mu snove,

raselit mladost !!!!!!!!!!!!!!!

Ko te samo smije dirati meni

Spašavao sam druge,

sad ti spasi mene.....

Spašavao sam druge,

sad ti budi više od žene,

budi ljubavnica,

budi mati,

budi ona kojoj ću

srce dati....

Rodi se u  zori koja rudi...

Uzmi me,

privij  na svoje grudi,

i pusti da sklopim oči......

Umoran sam,

tako umoran..........

Samo tren da sklopim oči.........

Spašavao sam druge,

sad ti spasi mene,

jer tu gdje sam sad

je sami očaj, sami  jad.....

Spašavao sam druge,

sad ti budi više od žene,

budi ljubavnica,

budi mati,

budi ona  s kojom ću

pred Boga stati........

Usuđuješ li se pomislit da kopije tuđih sjećanja,

Izblijedjelih u vremenu ,

ti mogu nešto o meni reć?

Nisi toliko naivna...

Nisi valjda ni bezobzirna ..(Ne daj Bože tog mi više !)...

Ti bi možda da me sudiš po njima?

Lakše da ti bude, ali....

Mogu li ti reć tuđe usne i žele li,

da mi srce krvari jutrom kada ga sunce probudi

i umire sa svakim uzdahom iznova?

Ne vjerujem..

Mogu li reć da te sanjam ?

Da sanjam našu ljubav, našu žuč i naš med?

Ne vjerujem,

To će zlobno,

s namjerom ili bez nje prešutjet....

Što bi se radovali tuđoj sreći

 a svoju nemaju hrabrosti  tražit?

Svoju  ćerdaju  ko  sitan  groš!

A ti želiš vjerovati  im..

Ti želiš da sam isti kao svi....

Usudila si se reć da su moji koraci premali da prate tvoje ?

To zadrži za nekog drugog !

Spusti nos da ne zapneš o mjesec  njim...

Kad razbiješ koljena kasno će bit ! 

Ja ću tad negdje drugdje snit,

ja ću neku drugu grlit....

Ti vjeruj tuđim usnama koje grade zidove među nama,

vjeruj tuđim riječima,

al ne žali onda što ćeš ostati sama !

Misliš da me znaš ?

Da znaš išta o meni

 gledala bi kako se grčim od ljepote tvoje...

Kako strahujem da će tvoja sjena

izblijedjeti u ovoj kasnoj jeseni..

Da znaš išta o meni

pustila bi da nam se ruke prepletu,

da pokažemo svima na svijetu,

da tuđe riječi,

tuđe usne,

 ne mogu izgraditi zidove veće od tebe,

veće od mene,

veće od nas....