San o jednoj ženi

Svi tužni tonovi koje imam u srcu,

isplivaju kad se pojavi osmjeh tvoj.

            Srećem ga na raznim mjestima,

            ali većinom sjećanje izabere za boj.

            Na bojnom polju prolipta krv,

            poraženi ne spavam noću.

            Zapis tvoj skriven u tmini,

osuđuje me na samoću.

            Sve vode osim moje su plavetne,

            lešinari nebom neprestano kruže.

            Reću ti umjesto molitve za oprost:

            Zaslužio sam da budem sam i duže!

„Uvijek je gledala sat...i čim sklope kazaljke krug,

  ko mala bi šaputala tad: da negdje, neko, misli na nju.“

Mjenjati se neću. Daj mi vojsku da te odbranim od dana koji su ti ukrali sjaj. Daj mi barku s jedrima da ti vratim mladost. Mjenjati te neću.

             Mjenjati se neću. Tvoj potraga za sobom dio je mojih iskušenja. Znao sam da si dubok vir koji će me odvući na dno. Mjenjati te neću, pa nek pukne sve.

            Naću mir. Zaboraviti zlato koje zove duhove, hrani taštinu. Dobio sam više nego što mi treba, moj vrč je pun vina, svaka nova kap bi se prosula na sto. Mi smo stvoreni za svijet..nije svijet stvoren za nas.

            Naću mir. Suze će zamjeniti smijeh...hladnu pustinju zamjeniće toplo more. Propupalo cvijeće orošeno mojim suzama okrenuće se suncu....isprsiti vjetru. Ti ćeš već jednom zavljeti blues.

            „Uglavnom prođe sve, ali ostane blues.

             Boje se razliju kad ga čujem na  radiu.....“

Odavno ti nisam pisao. Pjesmu nemam... sramota me. Sve je uspavano, drveće, cvijeće, sunce...tipke klavira, žice gitare. Potonuću u zaborav i anđela neće biti, jer ćeš ostati iza mene.

Ležim u krevetu i brojim grijehe. Ogriješio sam se o tebe, zar ne? Bog mi je vratio šamarima, ne brini...bremenom koje nosim. Mali ljudi ne razumiju druge i onda ih povređuju. Nikad nisam bio ništa više od nesigurnog djeteta, a to dijete nije bilo doraslo oproštaju. Danas bih te zagrlio, jer šta drugo učiniti nesretnima, osim ponuditi utjehu.

Trebala si me zagrliti.

Imao sam dušu. Cjedio sam je u riječi. Note. Ostala je prazna ljuštura koju ništa nije ispunilo. Moje tijelo, pusta zgrada bez luči na prozoru. Svjetlo si bila ti. Daleko su dani mladosti, daleko smo mi.

Trebao sam te zagrliti.