San o jednoj ženi

Izvini što kasnim...nisam zaboravio.)

            Skupljaš rukama kosu u rep i vežeš je gumicom. Širiš zavjese i osmjehuješ se nebu. Nebo ti je danas more. Danas ti je rođendan. Njegovi dlanovi će donijeti darove. Čežnja je tako daleko.... ja sam još dalje.

            Stavio sam gitaru na vrh ledenjaka da se istopi. Tražio sam previše od nje. Tražio uspavanku tebi za dar. Gdje mi je pamet bila?

            Princezo, znam svoje mjesto, ne brini. Znam da je tuga daleko od tebe..(ja sam s njom.)  i da su tvoja jedra  puna vjetra.... da ti ne trebam. (Vjerovatno sam iz tih razloga pustio gitaru da utihne. Od danas smo na Vi.) Šta ću ti uopšte ? Šta će ti moji dlan pun praznih stanica?

            Imao sam jednu ljubav, više je nemam. Bjele se snjegovi na mome licu. Bujaju kapi ispod očiju. Doću ti kad sklopiš oči samo da bih rekao: Sretan rođendan Princezo! Nemoj se buditi. Ne mogu ostati. Noćas će ti zvjezde u kosu sletjeti. Noćas će ti more oči oprati. Ne boj se dana pred tobom, kad sve nestane..i život ti sreću sakrije...imaćeš ljubav. Ja je više nemam, kod tebe je!

            Sretan rođendan Princezo.

            Pobjednik si ti meni drug moj. Pobjednik i žrtva. Ustaješ svako jutro odlazeći na beznačajni posao za koji dobiješ par komada papira. Gorku koru hljeba kupuješ s njima. Lice kriješ od svih kiselim osmijehom.

            Neznani junak si ti meni. Orden ću ti postuhmno dodjeliti. Putuješ, a ne odeš dalje od fabrike koja ti uzima tako vrijedne dane. Djeca su ti željna svega. Supruga ti kopne pred očima.

            Ne postavljaš pitanja, niti psuješ Boga. Ćutiš. Ćutiš.

            Nekad si bio sportista i intelektualac. Svirao si gitaru i slikao. Gledao sam tvoje akvarele i nisu loši; amaterski, ali s dušom.

            Mogli smo ti održati za pokoj duše, ne bi ni bili daleko od istine. Do kraja života neće se čuti tvoj glas. Živiš tiše i tiše. I ćutiš....ćutiš.

            Na umu imaš djetinjstvo. Izgubljene rječice pune pastrmke. Pred očima paštetu i parizer.

            Promjenio bi put, ali kako? I sve je tiše i tiše. Ćute. Ljudi oko tebe ćute. Heroji ćute.

Deset i dva,

biram samoću

kao najmanje

od preostalog zla.

Deset i dva,

negdje sam se

zapetljao između

jave i sna.

Deset i dva,

kazljke stoje mrtve

poželim da sam

mrtav i ja.

Deset i dva,

sahranite me

između

oblaka.