San o jednoj ženi

U nadi da me čitaš

ja ti pišem i ostavljam ljubav

na nevidljivom papiru...

Zdrobljeni su mi vidici,

u njima žeđne srce

nestajući u miru...

Zovem te noću..

vrištim riječima

pisanim krvavom bojom..

da ispuniš mi samoću

duhom svojim,

nježnošću svojom..

Tjelo sam i ništa više...

oblik date bez pitanja

prezren od oba oka..

Ovo malo neba,

kovčega mog malo,

pljujem s visoka...

Tebi ću dati

zavjet svoj,

oblik svoj..

a ti,

odaberi  drugog

da prospe znoj...

Moje riječi...

moji gavranovi,

moje golubice...

Puštam da te nađu,

da mjesto lista,

pošalješ otrov..ubice!