San o jednoj ženi

Ne ostavljaj me...

Ne ostavljaj me,

u noćima sretnim,

u danima hladnim,

jer čim nestaneš

crne mi misli dođu

i poželim da odletim...

Ne ostavljaj me...

Ne ostavljaj me,

šta ako smrt dođe

pa poželi nešto za žrtvu,

da se spali sjećanje,

iznese kora hljeba,

a ja nisam vičan upravo s tim...

Hladno je,

znaš da sam zebljiv..

ako odeš tražiću te...

a i kome ćeš ?

Meni trebaš,

nevolja će doći,

trebaće mi svijeća,

crn veš...