..........
Ako me zavežeš da ne vidim svjetlo, nećeš biti sretnija..tonućeš sa mnom u mrak, u loš san. Bolje daj mi razlog da se smijem, predugo sam nijem. Možda zavolim ponovo i utamničim se sam...možda dozvolim da budeš moja kazna. Ne govori svoje tajne, odnijeću ih sa sobom, razvio sam jedra. Šta ćeš ako ih ne budem znao čuvati ?! Povrijediću te !
Podijelili smo veče, pokusali nebo.. i bolje, zvijezde me sjete na ljubav koja tinja. Zamotaj svoje prste oko mojih želja i reci istinu: Voliš li me ? Zamotaj ih i nek budu moje sidro, teški čelik....Ućutaću kad mi daš poljubac velik. Ućutaću kad rastjeraš sve oblake, moje ruke nisu dovoljno jake.. u njima čuvam trun ljubavi, što je srce uspjelo da ostavi...