.......
Ako ikada izabereš mene, ubraću ti riječ u pamučnom jutru i ostaviti je u pjesmi bez imena..Od djelića srca napraviću mozaik lica tvog..
Ako izabereš mene..sve kule biće pješčane osim tvoje..svi koraci nestati će u snijegu…(tvoje sam stavio mjesto dunje na ormar…)
Vjeruješ li da te volim ?
Ako ikad predaš se rukama mojim, od njih ću napraviti svetionik da ne izgubiš se u tamnim noćima…da ne nasučeš se o hridi taštine moje…
Ako predaš se rukama mojim, sve će biti pomalo smiješno.. pogotovo moje nemoguće težnje koje me tjeraju da brodim tvojim očima…
Da li si odlučila da me prineseš kao žrtvu; daruješ suncu ?
Nekad se popnem na najviši talas i tražim te pogledom. (Još uvijek vjerujem da si oblak.) Pratim galebove. Umirući mjesec. Nigdje ni poruke u boci. Bolje, daljina krije moje mane. Rekao bih ti da dođeš, ali kuda poziv da uputim? Ostaje mi da se nadam da anđeli postoje, da će te nać. (obećao sam im dušu ako mi te dovedu... )
Vjeruješ li u anđele?
Znam, hladne su postelje što me čekaju...Ti si davno usnula umorena od ulica Pariza, šarenih zidova.Uronjenog nosić u jastuk sanjaš tuđe poljupce.Vrag te odnio, tako bih te lako mogao voliti čitav život.