San o jednoj ženi

Volim te zato što mi doneseš oblak i munju,

tišinu kada ćutim...

Volim te kad pogriješiš, što se šeretski nasmiješiš i kažeš:

Nemam ništa s tim, bila sam s drugim...

Volim što su sve vode svijeta

skupljene u tvojim očima

i što mogu kad poželim

prenoćiti u njima.

Volim te i što mirišeš na Kubu.

(Nisam nikada tamo bio,

ali u život se kladim da Kuba baš tako miriše.)

Volim te i što nikada,

nijednu drugu voljeti neću više.

Ljubav bi draga

bez tebe bila obala bez mora..

kraj nevažnog razgovora...

srce, običan prazna stvar,

koju nikom ne bih mogao dati na dar...

Ako ikada izabereš mene, ubraću ti riječ u pamučnom jutru i ostaviti je u pjesmi bez imena..Od djelića srca napraviću mozaik lica tvog..

Ako izabereš mene..sve kule biće pješčane osim tvoje..svi koraci nestati će u snijegu…(tvoje sam stavio mjesto dunje na ormar…)

Vjeruješ li da te volim ?

Ako ikad predaš se rukama mojim, od njih ću napraviti svetionik da ne izgubiš se u tamnim noćima…da ne nasučeš se o hridi taštine moje…

Ako predaš se rukama mojim, sve će biti pomalo smiješno.. pogotovo moje nemoguće težnje koje me tjeraju da brodim tvojim očima…

Da li si odlučila da me prineseš kao žrtvu; daruješ suncu ?

Nekad se popnem na najviši talas i tražim te pogledom. (Još uvijek vjerujem da si oblak.) Pratim galebove. Umirući mjesec. Nigdje ni poruke u boci. Bolje, daljina krije moje mane. Rekao bih ti da dođeš, ali kuda poziv da uputim? Ostaje mi da se nadam da anđeli postoje, da će te nać. (obećao sam im dušu ako mi te dovedu... )

Vjeruješ li u anđele?

Znam, hladne su postelje što me čekaju...Ti si davno usnula umorena od ulica Pariza, šarenih zidova.Uronjenog nosić u jastuk sanjaš tuđe poljupce.Vrag te odnio, tako bih te lako mogao voliti čitav život.

Odlučio sam, sljedeće sedmice ću biti mlađi od tebe!

Kako?

Šta te boli briga kako, biću i tačka!

Zbog čega?

Zar mora biti razlog ? Dunulo mi, i eto, biću mlađi! I ne samo mlađi, biću i viši bar za pedalj! Džaba ti sve štikle svijeta, ništa ti neće pomoć!

Kako hoćeš..Ali da znaš, čudiće ti se svijet!

Nek će, i onako ni s kim ne pričam! Usudili su se da me ismijavaju prošli put kad sam odlučio da budem Che Guevara. Čak sam i bradu pustio.

Sjećam se. Nisam te mogla poljubiti. Nego zašto si uopšte glumatao da si Če ?

Šta glumatao !!!? Bio sam Če, kakav Če nikad nije bio! Iskonski Kubanac! Superman... mene niko ne bi mogao izdati, mene niko ne bi mogao ubiti. Sve su kubanke bile moje. To malo vremena što sam bio Če, nebo je bilo vedro nad Havanom, a sva djeca su se rađala sa plavim očima.

 S tobom se ne može pričati !Budi, viši, budi mlađi, budi Če ! Budi šta hoćeš! Samo da znaš, dok valjaš gluposti, kafa ti se ohladila. Ja odoh na posao, a trebao bi i ti, ostaćeš bez banke kad stignu toliki zahtjevi plavooke djece za alimentaciju.