...
Vjetar je šaptao kroz njenu kosu: Sve tvoje ljubavi žive u tuzi za tobom, niko ih ne može spasiti. Svaku noć im pjevam bolero pun bola..bolero s imenom tvojim...Marija...Marija...
Možeš li se skriti iza lažno čednih obraza ? Niko nije zaključao ljepotu svoju, pa nećeš ni ti Marija...Marija...
Trebao bih nešto znati,i a ti nemoj me slušati...Proputovao sam svijet uzduž i poprijeko..lupao o mnoga vrata, gledao ljude sretne bez ičega... slušao pjesmu njihovu...Nisam ni ja čist, lomio sam lađe na okeanima, okretao im pramac u tamnu vodu, samo zato što sam mogao...I šta sad imam od tog ? Šta ćeš ti imati od taštine svoje....Ništa to ne vrijedi Marija...Marija...
Pašće noć puna strepnje bez igdje ikoga...neću ni ja tad biti kraj tebe.Sve tvoje ljubavi voljeće druge oči. Niko se neće javiti.. ni san nećeš dozvati... Pitaćeš se Marija: Za koga ćeš umrijeti... isploviće svaki tvoj grijeh prije dna, a ljepota tvoja, mladost tvoja, u oči će da ti se ruga...
Lijepa moja, budi nevjesta prvom koji te voli...da te ne ostavljam samu kad me nemiri obuzmu...Uvenućeš u tišini sata...jer ja ti ne mogu dati sjaj u oku, niti novu vjeru...mogu samo otpjevati tvoje ime u boleru... Marija...Marija...