San o jednoj ženi

Moje tuge su samo oblaci koji prolaze...

Kad usniš draga, prostrem ti krevet od pahulja..da budeš kao princeza u izlogu...podvalim ti sreću, onu šarenu stvar... Zaboravi na sve...na teško vrijeme, na daleke svjetove...zlatne minđuše...dajem ti srce i san... Kad usniš draga, ukradem crvene jagode komšiji da te probude zorom...poskidam zvijezde i stavim ti ih u krilo...Srećna si znam... Kad usniš draga, ja tumaram šapćući tvoje ime ostavljenim ulicama....ispisujem note u maglama...gledam usne tvoje...Kad usniš draga, ja sam sam...

  Moje su ruke rasute u vremenu...oči prostrte u prostoru izgubljenom od strane tvojih koraka...i konačno shvatam da sve je vještačko...Trebao sam da znam to još dok sam bježao od tebe... Način na koji mene danas nema je sramotan..da sam znao polijevao bih ti ruke vodom čim bi ustala...Iluzija je bila da sam se i dopadao sam sebi ovakav...kakav sam sad, a kakav sam bio i prije tebe...Ono što je za mene i bilo vrijedno u nekom trenutku...zbog čeg sam se jogunio...kao da s tobom gubim sve...sad gazim pod nogama kao bezvrijednu pojavu...Ne tjeraj me da doznam zbog čeg je to tako, jer da sam pametan, ne bih bio uobražen toliko da ostanem sam..