...
Kad mi fališ ja otvorim prozor i gledam zvijezde....i na kom mjestu bio, kako god se ono zvalo... ti si uz mene...
April je, bijeli se razastrt veš...sunce me miluje...Promiču zlatna polja uz drum....Tražim dašak slobode i pramen sna.. Hiljadu stvari postoji zbog kojih se treba vratiti kući, danas mi je na umu samo gitara....taj komad drveta je dio srca mog, nosim ga u sebi ma gdje krenuo....
Zastao sam na tren pored jezera....nekad je ovdje bio most i selo u njegovoj blizini...voda je sve prekrila kao godine što prekriše moju mladost... Da li da budem uopšte nebu zahvalan ?
Miriše mi sjećanje na tvoje poljupce...kuca na stakla prozora automobila... U mome kraju sad su svadbe...proljeće i jesen nosi bjele haljine i vesele svatove...srce stavljaju na ispit...Teški lanci života će ih prevariti...ostaće mjesto sreće, ćutanje u dvoje...
Oluja se lagano sprema, čujem vjetar kako stiže....pokisnuće dan i veš u njemu... Moja sudbina je nemirna kao i divlji konji što troše vrjeme na izgubljenom platou... ali ti ćeš uvijek biti u njoj....Jedno ti obećavam, nikad nećemo ćutati...