..........
Čežnja, ti si moja čežnja..izgubljeni zalazak sunca...otkinuti list na vjetru... Čekam te, ptice su davno odletjele na jug... Kako ću bez tebe ?
Razviću jedra kad dođeš...jer izgubljeni ključ si mojih tajni...daleki ton...Prepoznam te u pahulji maslačka, u nesreći...
Brodim uz tebe vječno...sidro moje ostaje u tvom srcu, a vrijeme nije dobro...oblaci su donijeli mrak....Strah me pomalo.. Možda je ovo kraj ? Sanjao sam ga ! Nebo mi je ukralo riječi, rekvijem izgubljen u vjetru tumara sad ispucalim poljem...
Još su ti ruke tople...njedra medna..mladost ti nije pobjegla ni pedalj... Teško ustajem,a još teže liježem u pokislu postelju... Meni je mladost pobjegla..Eh...ili sam je izgubio...Sad navikama robujem a ne impulsima..
Opet mi miriše bakina kafa...Sjećanja me lažu da je tu..Da mi poklone cijeli svijet mjenjao bih ga za koji tren s njom...
Davim te znam...Sjaja više nema u trenutcima ispunjenih mojim rukama... Izgubio sam davno ovaj rat...rane su već gnjile...bijeli se kost gdje su tvoje usne na grudima bile..
Čežnja, ti si moja čežnja..Pokraj svega, čekam te da dođeš kroz jutra snježna...