...

Published on 12:57, 09/27,2012

Noć je u Španiji...Haljine boje krvi su usnule... Dahom pratim zvijezde (uvertira u san).. Pečatni prsten krije put u tvoje srce...

Ne znam odakle sam i kako sam se našao u ovoj noći.. Ne znam sutrašnji dan...

Nekad me dotaknu tvoje oči, plavo nebo izgubi sjaj... Ćutim, čemu riječi ?

U Španij su noći pune vina, pune njedrih grudi...zanesenih ljubavnika... Izgubio sam ključ od sobe, na recepciji , iz nekog njima znanog razloga, ne mogu mi do jutra dati novi, pa tumaram ulicama tražeći kakav bircuz...

Volim te kad se smiješ...crte usana tvojih...Šta da učinim da osmjeh ne skidaš ? Šta da učinim da me voliš ?

Suze su skrile smisao zore koja sviće...Zavjese će se uskoro podići i ostaće malo bijedna života začinjena patnjom... Krunim zadnje minute do svanuća i pitam se, da sam bio malo drugčiji bi li izgubila sve zbog mene ?

Šta da učinim da me voliš ?


..

Published on 19:53, 09/26,2012

Ovih dana brojim vrijeme po gutljajim kafe..mozda je tako bolje..


..

Published on 19:53, 09/26,2012

Ovih dana brojim vrijeme po gutljajim kafe..mozda je tako bolje..


...

Published on 10:03, 09/20,2012

Da li ćeš noćas zakoračiti u pjenu mjeseca ?

Da li ćeš mi čuti srce kako jeca ?

Da li ćeš me se ikad sjetiti?

 

Sunce je ugasilo plamen, ne vidim pragove na gitari..

Za šta ova moja ruka tako naivno ostari ?

Da li ćeš se naše mladosti sjetiti ?

 

U tišini pričam sa tugom o poljupcima tvojim,

igubljene uzdahe poslije tebe i ne brojim...

Otiću tako da niko neće primjetiti!

 

Da li ćeš noćas zakoračiti u pjenu mjeseca,

tragom pjesama koje sam davno napisao ja ?

Sve su za te pisane, možda ćeš primjetiti !


..........

Published on 15:35, 09/13,2012

U vječnom snijegu ludih nadanja zakopao sam svoju olovnu dušu. Avgustovski mrak isprao je kosture i podrugljivo pokazao lice moje.

            Nakaza sam !

            Skrijem strah za osmijeh i prošapćem: Imam ja još mnogo tog da dam ! toliko tog da dam !

Napisaću jednu „Za sve žrtve“, jednu „Za rijeke na umoru“, jednu „Za samotni mjesec“. Napisaću i priču o oluji koja je potpila kamen o koji nisam stigao svezati škunu da ga spasem.. Mogao bih i jednu o krčmi u kojoj si se smijala mojim lošim folovima. Dim me je grizao za oči u njoj, pa sam brisao suze kao da je (Ne daj Bože), umro mi neko drag...

      Vjetar je odnio ptice, oblake i cvijetne haljine mlađahne komšinice..Odnio je i tonove balada mojih...(lepršali su dugo iznad glave i kratili samoću.)

Krug bijel...Krug crn...i opet vjetar...Šta će sad da odnese ? Provlači se šapatom kroz sjenu moju...jesen je krpi lišćem i sve mi to dođe tako sirotinjski jadno...gorčinom ispunjeno...zakalemljeno...

      Razmažena si ! Mati ti je dala sve, i više no što ću ja ikada moć.

      Razmažena si i sebična ! Mašeš srećom kao zastavicom (Ljepotu da i ne pominjem.). Ma tvoja stvar, ako ćeš naštetiti kom, naštetićeš sebi !

            Ja sam miran u svom nestajanju, imam povjerenja i trun nade da iza ovog ograničenog života ima nešto više... nešto sjajnije...a ovo je samo put ! Zato, draga...svoju snagu čuvaj, trebaće ti da ne ostaneš u svijetu ovom koji nije vječnosti...nije ni tren..u njemu se isplati biti samo zaljubljen!


........

Published on 15:42, 09/10,2012

Sreća gubi smisao u hladnom zlatu, u izgubljenom pogledu...Pjeskom sam se umio i izašao u prazno nebo. Pričaću ti da te volim, zasladiti riječi poljupecem.. (Sve naizgled savršeno.)

            Biraš najljepšu haljinu i vrtiš se kao čigra... osmijehom bodriš sunce... skrećem pogled u stranu..(Gotovo je, nemam snage za izgubljene bitke.)

            Prazna mjesta ne žele moje srce, igra bez pobjednika... Jedan dio priče nam nikad nisu rekli, osmog dana Bog je odlučio srušiti svijet... Ovo je moj osmi dan...

            Mene nikad domovina neće pozvati da dam svoju kost, svoje meso..ja domovine nemam...nemam ni tebe..( mislim čak da nemam ni sebe.. ni duše)

            Osjećam strast ljubavnika koji se guše iza betonskih zidova...Zapamti me po nesreći koju sam nosio u sebi dok sam te ljubio, zapamti me po tragovima na svojim bedrima.. Ako se zagledaš u njih vidjećeš da su odrazi galaksija...slikao sam ih potajno noćima...

            Ponosan ? Ni tren ! Gvodeni tonovi me paraju želudac, obližnje crkveno zvono najavljuje smrt. Možda moju ? Možda su shvatili da sam davno umro samo to treba konstatovati ?

            Skupi hrabrosti i nešto ponosa, ne čekaj me da se vratim. Prašina je izjela moje korake, što da se patiš? U ostalom, ljepota tvoja će privući već nekog !


..

Published on 21:53, 09/07,2012

http://www.webstatsdomain.com/domains/ladacki.blogger.ba/


...

Published on 14:11, 09/07,2012

Izobličen u danu.. izobličen u noći..

Probudi me more na tren...

Hoću li ustati moći,

čas je snen ?!

 

Ustaje sunce iza napukle hridi,

crveno kao nar.

Da more može tvoju ljepotu da vidi,

da si bliže za pedalj bar !

 

Duhovi zli govore ti da se ne javljaš,

pokrivaju ti lažima  oči...

a ja sam još uvijek isti, znaš!

Srce mi i sad na tvoje ime razum koči...


..

Published on 17:44, 09/01,2012

Kako ću prepoznati svoju smrt? Kao mir? Kao patnju? Kao samoću? Ako je samoća, možda sam već mrtav?