San o jednoj ženi

Raširiš veš u lijepom danu, izađeš na trijem i tugu prospeš kao okislo vino po mom srcu...

Moram se čuvati nevremena u tebi...

Dolje niz drum skrili su se uzdasi,

uzmi me i ugasi...

Na neki čudan način uzmeš svjetlost svu,

a zašto je i uzela ne bi ?

Slijepac sam...

daj mi ruku, samo još tebe imam...

Svi kažu da ludim,

nasmijem se i kažem da se samo budim...

Dug je naš put,

Mjesec je klonuo na njemu...

Ima nešto čudno u ovom svemu...

Svi kažu da ludim,

a ja se smijem jer se budim...