,,
Čekam te kao što čekati umjeli su samo rijetki prije mene...Ova ljubav moja nije hir, nije lažan osmijeh...
Krvare moji preci predamnom po ko zna koji put...Svi smo mi djeca nesretnika, ne spominji samo, prekrsti se i usni.. molitva jedna za mene, molitva za nesretnika....
Dođi ovamo...zaljuljaj me u snu, obgrli i šapći da i ja usnim, da malo odmorim... Biti običan je tako zamorno...
Laži me da sam jedini, daću ti sve što jesam, sve što ću biti...
Nikad nisam shvatio zašto te je tako lako rasplakati ? Dvije, tri riječi i suze poteku, dah stane...otkotrlja se sreća u stranu i tvoje lice me sjeti da sam zločinac bez premca...Okrenem se bez izvinjenja, spustim glavu i odmahnem rukom..Razapnem luk u srcu i ispalim gvožđe na sebe...
Obična slika, običan dan...
Previše poziva, previše nezvanih gosta... Vrijeme teško, neprikladno, kao zimski kaput u sred ljeta.. Nedostaješ mi... Nedostaješ mi u prvoj rosi, prvoj kafi...u snu.... Nedostaješ mi da mi kažeš kako je sve protiv tebe...i sve su vještice na ovom svijetu...Prokletnice zavidne tvojoj ljepoti... Zapamti i ti si nečija vještica... Zapamti i ti imaš jabuku u ruci...
Obična priča, običan kraj..