............
Da ti gledam u dlan gospodine.... Da ti gledam u dlan, vidim dobar si čoek, šteta da ne znaš šta te čeka... ne treba mi ništa, daj najveću novčanicu iz novčanika, proreknem ti sudbinu, pa ti vratim...“
(Znam, znam.. ali prvo ćeš da pljuneš u nju radi sreće, a ja ću onda ispasti navjeća budala, jer ko bi normalan htio je nazad.... neka... sudba je upisana duboko u meni, crn zapis kameni... ne znaš ti te riječi... )
Hvala gospođo, ne treba.. Jutros mi sekretarica javila da me čeka put, sve znam, evo sad će vozač po mene doć.......