San o jednoj ženi

Tvoji prsti,

prsten moj...

Gorčina života u ustima....

Tvoj bezobrazluk....

Progutanih riječi bezbroj,

šta čovjek da radi s njima?

Sklopim oči

i smirujem srce...

Sklopim oči

i okrećem se...

Teška godina,

težak vijek...

Izgorjela polja pred očima...

Pritiskaš me

gdje sam mek...

Gaziš me s prošlima....

Ćutim,

prekrštam ruke...

Ćutim,

pozivam mir luke...

Ostaviću ti sve...

Prazne prozore...

Ostaviću ti hladnoću

da zažališ do zore,

Draga...

Da ti gledam u dlan gospodine.... Da ti gledam u dlan, vidim dobar si čoek, šteta da ne znaš šta te čeka... ne treba mi ništa, daj najveću novčanicu iz novčanika, proreknem ti sudbinu, pa ti vratim...“

(Znam, znam.. ali prvo ćeš da pljuneš u nju radi sreće, a ja ću onda ispasti navjeća budala, jer ko bi normalan htio je nazad.... neka...  sudba je upisana duboko u meni, crn zapis kameni... ne znaš ti te riječi... )

Hvala gospođo, ne treba.. Jutros mi sekretarica javila da me čeka put, sve znam, evo sad će vozač po mene doć.......

Sad te pozdravljam...

Sjenu od tebe čuvaću

od noći što dolazi...

Sad te pozdravljam...

Kopni mi trag tvoj

na bijeloj stazi...

Zaboravi na bol,

na usahle usne...

Sve što je divno

roditi se ponovo uspje...

Zaboravi na suze,

na mrak postelje...

Ja dušu ne vidjeh

od tvoje bjelje...

Sad te pozdravljam...

Riječi tvoje skriću

u ruzmarinu,

čuvati za sebe,

ne dati im da se vinu...

Sad te pozdravljam...

Sad te pozdravljam...

Sad te pozdravljam...

Spi,
mirna.....
Znaj voljeću sve tvoje bore...
ožiljke ljubavi..
bjelinu tvoje kose,
hladne noge bose....

Spi,
mirna....
Znaj voljeću sve tvoje dane..
isprazne zagrljaje...
zatvorena vrata,
izbjegavanje rata....

Spi,
spi...
Sanjaj boje duge..
umorne vinograde...
doline pune meda..
jer tvoje oči snene,
ujutro će prvo vidjeti mene...

 Ne pitam više gdje su jučerašnji oblaci, gdje su moji snovi...  Vrijeme radi protiv mene.... svi smo mi zarobljeni u svojim sudbinama.... ja mjenjam svijet uporno...guram kamen...  dokle, vidjećemo.....

            Hodao sam noćas po zidu vremena....Kazaljke su se topile u uglu.... Moja bivša draga dođem ti najveću čokoladu što je ima ovaj grad... čemu se kidam ovoliko... čemu se trošim a pjesak sam u satu... trebao sam te slušati, sebičnost je profit pojednica....sigurno ulaganje....

            Pogled kroz prozor i izgubljeni uzdah.... Molitva za ljubav.... Hm... Odoh na kafu, bolje ne razbijati glavu...

Nestajem u stubovima,

u koracima vremena,

u ljubavima novima

bez imena....

Nestajem u jutru što se rađa,

u dubinama tvoje riječi..

Da je manje ovakvih kao ja,

bilo bi lakše ti...

Pričam sa dušama krvi moje,

slikaju vrijeme što me čeka....

Sudbu mi kroje,

sunce, kamen i rijeka....

Tražim te u sjeni svoje mladosti,

u paučini prikrivenim sjećanjima...

Oprostio sam davno grijehe ti,

oprostio svima....