...........
Nemoj kriti od mene da si nesretna... da želiš pobjeći.... da sam postao običan, siv i bezličan.. da ni riječi više ništa ne znače ti...
Nemoj kriti, jer vrijeđaš... uzimaš sve što će vrijediti i što je vrijedilo i bacaš u blato...
Laž i suvišan obzir ne podnosim...
Nemoj kriti da želiš disati.. da se ne raduješ mojim koracima kad zaškripe pred vratima . . da potajno sanjaš nekog drugog....
Razumjeću...
Već smo živjeli hiljadu puta... Trebalo me je voljeti tolike vjekove... I prije se nebo crnilo....
Razumjeću...
Nemoj nikad ništa kriti... stavljati zavjese na prozore... Nisam te nikada imao, neću te nikada ni imati...
Žaliću... žaliću.....
Vrijeme.. otkucaji srca u sjeni oblaka, raspoređeni između snova... koračam do toranja na trgu izgubljenog grada... samovaćemo, izgubljeni u njemu....
Prsti.... krošnje pune dodira.... suše se.. neželjeni... gledam ih kako leže u postelji...
Žaliću... žaliću....
Nakupi se kiše i u meni... nabujaju snovi o slobodi.... koljena mi klecaju... huk želja u ušima izluđuje me... voz za nesreću.....
Usamljen sam u tvojoj bizini..
Noć skuplja kaplje mjeseca... Istrčao bih... vrištao... budio zemlju..
Jednom sam te volje i vječno ću..... osjećaš ?
Hladne su ti ruke... daj mi ih da ih ugrijem... još ima ljubavi u meni.........