San o jednoj ženi

Dočeka me smrt nekad pred vratima...

hladnoćom oblije dah.........

Nestajem u oblaku plavičasta dima

snagom koju nekad razbacivah...

Povuče me smrt nekad kao mjesec more,

zagrle me ravnice...........

O meni se još uvijek riječi spore.....

U meni još uvijek tvoje lice....

Uzeo bih svaki djelić mesa svog

i bacio ga lavovima....

Znam, tren sam, nisam vječan kao Bog,

no nisam ni pjesak da me odnese plima...

L......................