San o jednoj ženi

Ne mjenjaj se zbog mene....

Neću voljet tu,

novu...

Sitnice te,

nesavršenstva tvoja,

čine da duga ostane bez boja,

zvijezde bez praha,

a ja draga, bez daha....

Ne mjenjaj se...

Ne trebam bolju...

Volim tvoje okice pune sjene,

tvoj osmijeh koji ruši...

Ma šta da ti kažem,

nesavršena si mi bliže duši....

Sad smo mi ?

Što nismo bili mi kad se patih?

Sad smo mi?

Neka, imaš ti drugih...

Žar mojih želja guta nevinost skupljenu u sjaju jutra...

Kroz sklopljene trepavice probija se poneka kap sreće...

(Upornost se nekad isplati...)

Neka... polako...Još je rano žurit u novi dan....

Ima nešto i u melanholiji....

Kad me opije zasrebre se riječi pred očima...

Ja, kao stari alas tad fatam samo one trajne...

(Pričaće o nama dugo još... uspavljivati me danima...)

Slikaju me kako preturam u mislima po sobi...

Grlim te neželjen jutrom kao nekad...

(Gorčina je temeljna boja mog života....)

Strahujem od samoće...

Koliko puta sam samo zastao pred nama,

bez mogućnosti i snage da ti darujem svijet ?

Strahujem....

Reci: Jesi sretna sada ?

Jer više nismo mi....

Sad sam ja,

sad si ti...

Isprati me bez daha,

bez suze na dlanu...

Noćas mrem,

da mi snovi svanu,

ljubavi u jednu riječ stanu..

Skupi dane naše,

sate nježnosti razastrte po polju...

Noćas mrem...

Noćas putujem....

Sitnice te

da me sjete,

Majo,

kako sam ti blentav

sjao

i sjao...

Eh, kako sam sjao...

Oprosti,

što ostavljam te,

što više voljet nisam znao...

Što i kad mrem,

kad putujem,

odnosim,

mjesto da ostavljam...

Trgam,

mjesto da popravljam....

Isprati me bez daha,

bez suze na dlanu...

Noćas putujem,

da mi snovi svanu,

ljubavi u jednu riječ stanu..

Kiša u mom oku,

ostatak oluje što me lomi..

Dišem... (Pokušavam..)

Pružiću korak..

Nađem nekad sreću u šupljini  noći, u nesanici grada...

Izgubljeni zlatnik...

Ma i to je relativna stvar, koga lažem....

Negdje u mojoj glavi je dio koji staje s vremena na vrijeme...

Koči osmijeh...

Zaleđene crte lica otkrivaju klauna bez šminke...

Čemu pretvaranje ?

Navuću oblake ponovo pred svoja vrata.... Siv sam i  tačka !!!!!!!

U ovakvim trenutcima poželim da imam šešir....

Šeretski bih stavio sve nemire pod njega, naklonio se, pomjerio ruku u smijeru kazaljke sata pa čestitao scenaristi na promašenom  komadu.... Hvala lijepo, ne bih da kritikujem ali u ovaj se nisam uživjeo....Sledeći put me zaobiđite kad imate ovakve gluposti....Radije ću biti žabac u Mapet shou...

Eh, da mi je šešir.... Skupio bih sve sjenice ovog svijeta pod njega... djelio ih djeci... Sklanjao bi me od oblaka... Sunce bi bilo sjajnije... Sretnem te pod  njim, pređem preko ruba, spustim ga malo i poželim ti dobar dan....

Eh, da mi je šešir... Dunav bi  se istog trena  preselio u  moju sobu.... Zaklonim  svjetlost i sanjam na obali... Kako mi Dunav samo nedostaje, dugo ga  nisam posjetio.. (Mogao bih ponovo do Novog Sada)... Prvo bih morao do Sarajeva po šešir... Tamo ih prave još tačno kako treba, po veličini tvog srca...

Eh, da mi je šešir...

(Nije ni Sarajevo na kraj svijeta... Kako li se zvao onaj šeširdžija ?)

Palih zvijezde kao vjernici svijeće u crkvi i kačih ih o tvoje misli....

Šaptah ti : „Ljubavi, daću ti vječnost... Daću ti srce....“

(Sitni darovi vođeni željom da odvojim te od svih, da imam te za sebe....

Ološ sam, slobodno ošamari me...

Truj poljupcima, ako nećeš sam ću se....

Imam negdje još arsena... još crna vina.....)

Evo dokaz da sam iskren,

neću ni mrdnut s plavog leda iako hladnoća tvojih riječi reže kosti...

Krug koji stvaraš nije raju ni nalik a dio sam njega,

dio tebe...

Svi  imamo negdje duboko u sebi varvare spremne da ruše ljepotu vječnosti

pa što ti je uopšte nudih kad znah da ćeš sve spalit ?

Odoh spiti....

Izgleda da nemam volje više pokazivati ti naše sutra a ni snage.......

Pokrij me uzdahom i izađi....

Vrijeme je da počnem stvarati svoje krugove..

Zvijezde ću kao lampice jelke sebično staviti na bor pod balkonom moga stana

da mi prave društvo noću dok putujem...

Odosmo mi draga...

Laku noć...

Odosmo mi  draga...

Još nosim poljupce,

na grudima osmijehe,

rane iz starih dana,

dok su mora još bila slana....

Negdje već mi ćemo se sresti,
u polju punom cvijeća, na pustoj cesti ?
Negdje već mi ćemo se sresti.....

Vidjeo sam te prije neki dan, znas....
Dugo mi nisi dolazila u snove....
Slikala si se...
Ozbiljna si baš...
Nedostaje ti nešto?
Možda dio srca?

Ja sam kao i uvijek djecu kupovao tog dana čokoladnim zečevima,
šarenim darovima...
Ja sam tog, kao i bilo kog drugog dana, tražio svoj dio srca...
Slikao se...
Bio ozbiljan baš..