San o jednoj ženi

Stan mi je jutros pun svjetla... Teške ruke zime popuštaju...osjetim kako sam življi...Dječurlija ispred zgrade već s ranim satima se bore za loptu... za tren ponosa... Spavaš li? Propuštaš li ovako lijep  tren zarobljena plahtama postelje?  

            Zaljubio sam se ponovo juče u lijepu crnku u jutarnjim satima, u prolazu...Moram se zanimati s nečim dok te čekam... Duga je bila Zima, treba srce pripremiti za Proljeće... Red je da i oko srca se led otopi...