Zaboravljaš me...
Noćas Zima je stigla sve do Jadrana,
zaledjelo nebo sa svih strana...
Noćas si odlučila uzeti plavi šal,
cvijet tek propupal...
Brojiš u sebi želje,
pahulje sve bjelje i bjelje...
Pjevušiš neku pjesmicu bez imena,
kosa ti puna sijena...
Zaboravljaš me...
Zaboravljaš me...
Noćas su svi bolji ti,
to ne umiješ skriti...
Uživaš u novoj sreći,
nema tu se šta loše reći...
Živiš u ovom trenu,
a ja u davno izgubljenu...
Mi smo sad dvije obale,
u magli nestale...
Zaboravljaš me...
Zaboravljaš me...
..........
Ne dozvoli da te omete,
sjećanje na poljupce otete..
Na pisma napunjena oblacima,
pisana tebi a darovana drugima...
Sutra je za te mnogo ljepše,
Sunce je tvoje zar ne ?
Sve sumnje će nestati,
u sledećih nekoliko sati....
Zaboravljaš me...
Zaboravljaš me...
Dušo, zaboravljaš me....
02/15,2012, at 10:41
Visit lora1
Svi mi zaboravljamo nekog,ili neke...a, opet,boli kad nas zaborave.Ja, volim tvoje pisane reci,jer me doticu mnogo!
Meni je zao sto me zivot nije nagradio,bar jednim talentom,al' nemogu biti svi umetnici.Stanem ispred i zanemim.