.......

Published on 12:02, 07/20,2016

Desno od mene, u potkrovlju zaboravljene kuće, putuju tvoji prsti preko navučenih zavjesa. Iscjedila si dušu i skrila se od svih nesretnih ljubavi koje te mogu pronaći....Skrila si se od mene....od sebe.

            Nije loše nekad srce kaliti.....ojačaće. Prođu suze, odnese ih sjeverac, ostanu sjećanja na modre usne boje duda. Kao da je to neko otkriće... kako bi znala razlikovati sreću bez suze u životu? Ja ne bih...

            Jesi primjetila, sve ruže imaju boju tvojih obraza, i trn da ubode kao tvoje riječi koje oćutiš kad me vidiš ?.... Jesi primjetila da se nebo naoblači kad me ne pozdraviš.. i kiša počne padati ? Ma, sve ti znaš...što da ti govorim.

            Lijevo od mene, pod sjenom lipe, stoji neko koga priželjkuješ. Nikome o njemu ne pričaš. Izgubio sam te zbog nekog s kim se ne mogu ni boriti za tvoju ruku. Da te bar želi koliko ja......da bar želi biti uz tebe tu.

            I sati teku nam u samoći...

            ja čekam tebe, ti njega kad će doći...

            I sve nam je grč, nigdje meda,

            oboji kosu u samoći koja sjeda....

            Draga...Draga...

            Pusti me da pređem preko tvoga praga....


..........

Published on 09:57, 07/18,2016

            Vjetar mrsi tvoje kose pram. Zvukom kiše bi da te uspava. Ljubavi snivaj, mene nema više...pogasi svjetlo na tremu.

            Biće sjaja zvijezada i poslije mene.. Dunav će i dalje teći. I ti i ja odavno znamo da si krišom išla njemu....

            Skrij suze kapima kiše....nek osmijeh tvoj blista. Snove smo zatrovali slatkim voćem nevjere.

             Kad odeš večeras ponovo u tuđe ruke, nek ti sve bude oprošteno. Ja bolje nisam znao, sad nek on čuva te.

                Srest ćemo se već negdje ponovo. U nevjerici staćemo bez riječi. Sve će biti bez obrisa osim tvojih usana.

                         Što nam treba sada, biće nevrjedno tad. Možda...nekom srećom možda, shvatimo šta smo izgubili ovog dana.     

            U proljeće zacijeli grana, valjda će i srce moje. Nije mi prvi put da sam izdan, ali prvi put si me izdala ti.

            O ne...ne smije ti niko ništa reći,sve je oprošteno.. Ja ću bditi, ti mirno spi. Ti mirno dušo uz njega spi.


.......

Published on 14:37, 07/15,2016

Vjetar mrsi tvoje kose pram. Zvukom kiše bi da te uspava. Ljubavi snivaj, mene nema više...pogasi svjetlo na tremu.

            Biće sjaja zvijezada i poslije mene.. Dunav će i dalje teći. I ti i ja odavno znamo da si krišom i išla njemu....

            Skrij suze kapima kiše....nek osmijeh tvoj blista. Snove smo zatrovali slatkim voćem nevjere.

             Kad odeš večeras ponovo u tuđe ruke, nek ti sve bude oprošteno. Ja bolje nisam znao, sad nek on čuva te.

                Mi ćemo se sresti već negdje ponovo. U nevjerici staćemo bez riječi. Sve će biti bez obrisa osim tvojih usana.

                         Sve što nam treba sada, biće nevrjedno tad. Možda...nekom srećom možda, shvatimo šta smo izgubilo ovog dana.    


.................

Published on 12:27, 07/04,2016

            Nebo se spustilo. Gorim. Stopala bosa tvoja uzalud me traže.

 

            Gledao sam te dok si snivala. Ljepotu tvojih njedara. Grad je snio s tobom. 

            Sreća.

            Gdje je? Moje kormilo je puklo i sve se svodi na dobar vjetar.

                        Obrise luke nisam vidio godinama. Ruke su vezali okovi samoće.

            Zvijezda.

            Koja vodi do tebe?  Koja daruje tvoje poljupce?

            Koračam po sjeni mladosti dok se ti boriš da ne usniš.

            Dani.

            Ukrali su mi ih vali. Oni idu nekom dragom, a mene će rabiti o stijene.

            Kako da ti dođem slomljen? Kako da skrijem poraze od očiju tvojih?

            Sati.

            Život prođe, minut nikada. Ponor je otvoren i gleda u mene.

            Duša moja, zrno pijeska, boli kao otkinuti komad mesa.

            Nebo.

            Spustilo se i skrilo svitanje. Ko li te glada dok sniješ?

            Još nisam, i nikad neću,  zaboraviti okus  meda tvojih njedara.

            Dodiri.

            Pitam se šta mi je  pučina nudila da pođem od tebe?

            Možda je bolje, ostaćeš vječno mlada u mome sjećanju.