..........

Published on 14:14, 12/22,2015

          Ako nekad dođem u Podgoricu, preko blatnjavih kaljuža, usnulih vinograda, potražiću te da pričamo na jednom od tvojih pet jezika. ( Hiljadu razloga postoji zbog kojih neću doć, samo jedan zbog kog bi došao.)

            Ako ponovo krenem za Crnu Goru, (ponekad me sudbina nanese), ponijeću sa sobom hrpu folova da te nasmijem i jedno srce od čokolade. Mjenjaću ga za tvoje. Malo li je ?

            Krenuću u šetnju do omiljenog kafe-a i kao slučajno završiti pred tvojom kapijom. Hoćeš li me poznati? Pružiti dlanove ? Čuvaj se.... odvešću te.

            Hladne kiše padaju. Magle vladaju. Sreća, skrivaju samoću uklesanu u mojim očima.

            Daljina tvoje postelje ubija me.

            Ima nešto u tvome osmijehu. Ne znam jesam ti rekao ? Vjerovatno da nisam. Lijepa si. Ljepša od pobjede kad se smiješ.

            Danas bih tako rado bio anarhist. Sva pravila tuđa porušio odavde do tvog uzglavlja.

            Slaži me.....

            Slaži, da ne voliš nikog drugog.

            Slaži, da si me vječno čekala.

            Slaži me....

            Slaži, neću dramiti oko tog.

            Slaži, jer u laži je možda istina ostala.


.......

Published on 14:15, 12/10,2015

Mrzim snijeg. Mrzim Zimu i sve što ide s njom. Rodio sam se predaleko od ekvatora i suprotno zdravoj pameti vezao za ovu vrlet. Bor u kamenoj klisuri, e to sam. Ne traži da ti objasnim što sam ovdje i što se smrzavama svake zime. Ne traži da kažem koliko me žila drži blizu tebe koja nisi moja.

            Svake godine, većinom Decembrom, kad okuje led vrh Romanije i svi konji Rogatice sliju se u barake, kao suze u oči, slažem se da ću sledeće godine postati putopisac. Barba. Kuhar na ribarskom brodu.

            Tad slušam more kako razbija stijene. Pletem mreže s kojima ne znam šta ću. Čekam južina da prođe. Tad te tražim pogledom.

            Bože, što sam vidio pučinu koja se srebri na mjesečini? Što sam vidio tvoje oči?

            A ti? Ti i ne primjećuješ da si kamen moj. Da zbog tebe neću nikada vidjeti Kubu. Doručkovati ispod tršnje u Tokiju. Smiješiš se. Drugima. Voliš. Druge.

            Kako rekoh mrzim svaki dan Zime, i stojim iza toga. Mrzim i ovaj 10-ti Decembar. Konji su u štalama. Barke u lukama.Ja u planinama.  A ti u rukama drugog.


............

Published on 11:47, 12/04,2015

-„Idemo ?“

            -„Ma gdje sad ? “

            -„ Idemo!!!“ (Prozbori kroz stisnute zubiće.)

            -„ A da ti ideš, ja ću avionom, pa se nađemo tamo gdje idemo.“

            -„Ne može. Ima u avionima terorista. Ovih dana su im seminari.“

            -„ Kupiću ti zeca ako me ostaviš da sviram.“

            -„Zeca ?“

            -„Da i to genetski modifikovanog. Ove nove koji ne rastu, što ih drže dokone domaćice po kućama. Kupiću ti za njega i mrkve, to je ono što ide u čorbu koju nikad ne praviš.“

            - „Može, ali i ona mora biti genetski modifikovana. Ako je zec, mora i mrkva.“

            -„O.K. kupiću jabuke, pa ih uvalim i tebi i zecu kao modifikovanu mrkvu.“

            -„Ti bi nas prevario. Gdje će ti duša?“

            -„ Znam gdje neće. Vidiš onaj klavir, ni pedlja od njega se ne mičem. A ti lijepo nađi ljubavnika, vrijeme ti je.„

            -„ Pa jeste, vrijeme je. Odoh.“

            -„Čuvaj se i pozdravi mi dublera.“


Blues

Published on 12:39, 12/01,2015

            Sve velike stvari kad se stave u niz i poredaju,  (onako po abecedi kako li već rade to knjiški moljci), izgledaju mi poslije tebe nevažno. Nebitno.

            Sve te tvoje narukvice. Crvene. Plave. Krstić drveni među grudima. Sad su toliko vrijedni da bih vodio rat zbog njih.

            Ako ikad prođem duž tvoje kapije, ispod okna tvog prozora, hoćeš li dušu otvoriti?

            Sve je danas puno ludila. Nema ni mora u Panoniji. Blues je postao obična stvar. Ja se borim. Za razliku od tebe ne koristim osmijeh kao štiti. Imam metronom i crno bijele tipke klavira. Imam tvoje oči. I sreću kockara.

            Valjda sam u milosti Božijoj. Neće se ljutiti što sam sakrio sat i kalendar. Sakrio sve godine prohujale. Razlio paučionu preko njih. Ne radi sebe. O, ne. Ljepotu tvoju su planirali da diraju.

            Tamničar sam vremena i kuda sad ? Snijeg je zavejao stopala kojim si prošla pored mene. Dan se pokvario i mrak vlada. Kod tebe je krstić gdje bih usnio ja. 

            Negdje i nekad, stvoriću svoj red. Ravnotežu  između tonova. I tu će biti sve važne stvari. Tvoje oči. Usne. Drveni krstić i šarenih narukvica sto.

            Negdje i nekad, pa makar mi trebao vijek sav. Vrjeme je nebitna stvar. Šta ono zna šta je blues?