San o jednoj ženi

  Još si lijepa. Godine ti stoje. Ni osmijeh ti ne vene.

            Još si lijepa. Sa mnom je malo drukčije. Vrijeme nije štedjelo mene.

            Još si lijepa. Postaješ dama. Ma, bila si uvijek dama.

            Još si lijepa. Ja sam negdje na pola puta do stuba srama.

            Još si lijepa. Haljine si uvijek voljela... mene kako kad.

            Još si lijepa. Ja imam ljepše, mlađe, a tebe sam vječno rad.

            Još si ljepa. Podsjećaš me na ružu koja niče.

            Još si lijepa. Ja sam uvijek bio loš kraj priče.

            Još si lijepa. Nadam se ćeš to i ostati.

            Još si lijepa. Miris tvojih grudi me često u postelju prati.

            Još si lijepa. Sve će biti dobro znaj.

            Još si lijepa. Ponekad me se sjeti, prije nego svijet izgubi sjaj.

U zoru nekad zasjeni tvoja kosa sunce. Probije se koji trag svjetla do zjenica i pomislim da si umjetničko djelo...pomislim da si Venera. Da znaš, nikad neću staviti nijednu sliku u sobu osim tvoje.

            Inje je poleglo na brežuljke Borika. Sad je gore kao na razglednicama...zimska idila.

            Rasuo sam dane u vjetar kao izgubljenu ždrebad. Ne uzimam za zlo Bogu što nestajem bez traga, sve je moja krivica dušo. Ko ne uzme u ruke plug da ore, taj ne može ni požnjeti pšenicu kad ljeto dozri.

            Ruzmarin pod tvojim prozorom i pramen kadulje mijenjaju hiljade kilometara pred nama. Gledao sam taj film, otišli smo i nismo se vratili. Blentav sam, znaš? Ja bih te obožavao; bila bi moja vječna zabluda.

            Ako ipak odemo, molim te da to bude Kuba.... i molim te da se ne vratimo.....

Rasuo sam dane u vjetar kao izgubljenu ždrebad. Ne uzimam za zlo Bogu što nestajem bez traga, sve je moja krivica dušo. Ko ne uzme u ruke plug da ore, taj ne može ni požnjeti pšenicu kad ljeto dozri.

            Kupi me sa kilom soli...bljutavi su mi dani. Gledao sam te kako mi daješ budućnost...(Ostaće nešto izgleda i iza mene.)

            Nekima sam već oprostio, kad mi dođeš ti, oprostiću svima....( tad ću znati da ima Boga.)

            Nestaje noći. Mir se gasi. Gdje se skriti od pakla?

            Pisao sam ti neki dan. Pisao sam ti djelom srca umočenim u ljubav. Ruke moje... ruke moje, davno su prestale sniti...(Nisam ih mogao nagovoriti da napišu ni slova.) Nisu neke riječi, da budem iskren; s njima sam te molio za krajičak osmijeha.

            Reci mi za kraj,

           dah moj koji vene

           govori li ti više od mene ?

           Reci mi za kraj,

            da l' još vjetar sivi

            za tvoje suze me krivi?