San o jednoj ženi

Njoj je mjesec birao oči...

Njoj je sunce bojilo kosu...

Kako nekog porediti s njom?

Moja ljubav je smiješna,

guši se u bijedi želja.

Ostario sam bez mjesta kojeg ću zvati dom.

Prva...stota..

ofanziva izgubljenih riječi.

Molio bih je za poljupce.

Trube sviraju jazz u mojoj glavi:

Charlie Parker- Emrbarceable You.

Melodija najbolje opisuje neuhvatljivi dio nje.

Gorda i kad me nema..

Gorda i kad nikog nema..

Ruža izgubljena u polju žita...

Oči su bez boje...

Sve noći su duge,

jutro nikad ne svita...

Kad ode na tren.

Kad znam da nisam njen.

Svi moji brodovi su usidreni,

pričaj mi o modroj pučini,

pričaj mi o Andaluziji.

(Neko mi je šapnu

da se jutro tamo

najčistije rađa.)

Ukrali su mi vjetar,

ostavili vale.

Pričaj mi o Španiji,

jer ako se ne smirim

sjevnuće nož,

izbiće svađa.

Ima mjesto Costa de nešto,

možda Almeria,

u Andaluziji.

U toj Costi,

pivo se pije,

vino se gušta.

Bio sam ti tamo,

nije da nisam,

i hodio kule iznad grada,

a žene...

eh, žene,

ljepota sušta.

Svi moji oblaci su nestali,

prčaj mi o iluziji,

pričaj mi o Andaluziji.

(Neko mi je rekao

da je krv

tamo vrela.)

Pričaj mi o ljetu,

o zvjezdanoj noći,

koridi,

smrti,

pješčanoj plaži

ispod njenog tijela.

Život je podnošljiviji,

smisleniji,

ako se sjetim

daleke Španije,

ako se sjetim

kako je sve bilo

ukusnije ranije...