............

Published on 09:12, 10/21,2014

Pjesma je moja zabranjeni grad...

muk, srdžba, jad...

Probao sam dodati tonove svjetle..

nije bilo sunca...niko nije probudio pjetle...

 

Riječi su moje izgubljene godine,

ponekad ih pogledam da me želja mine...

Ni tad, kao ni sad, nisam imao sreće,

samo su tvoje težnje postale sve veće i veće....

 

Javljeno mi je da ću umrijeti...

            kad je loše onda me se neko sjeti...

Ponjeću samo sjećanje na tebe moja čežnjo,

u kojim me grliš usnama modrim nježno...


...........

Published on 12:13, 10/06,2014

Glupi četvrtak s kojim ne idem u korak. Još jedan promašen dan. Ma promašen mjesec. Izbori su u toku. Glavonje na svakom koraku s osmjehom i neispunjenim obećanjima od prošli put..( bar da smisle neko novo.)

Već danima nisam osjeti glas anđela u sebi (ako ga i imam),  pred očima kolaju misli crne kao mačak koji se prišunjao proljetos kući.  Još ne dozvoljava da ga pomazim. Podmićivao sam ga što jeste, jeste, ali nije upalilo. Majstorski sačeka da se odmaknem, pa smaže ostavljenu hrenovku. Možda me je zamjenio s nekim od političara?  Imao sam prije neki dan crvenu majicu, proglasio me za socijalistu izgleda. Mačak, Ti ne dijele više ni bajat hljeb, a kamo hrenovke.