1003
Isprane su mi ruke od jesenje suše, od proljetnih poplava..isparana mi je duša od sirotinjskih suza.. Ne vidim ljepotu tvoga oka...boju obraza.
Bio sam prije neki dan u gradu koga više nema...pod krovovima koji se više ne vide... u kući koja me više nema s čim dočekati.
Budem li plakao, Bog će pobijediti....neću mu dati za pravo, ma koliko strepio od pojave njegove. Ne znam da li mogu naći snage da ga volim.
U beznađu ćeš me naći. U beznađu sam se rodio. U beznađu ću umrijeti.