.......
„Misliš da im je prvi sastanak ? “ upita, prateći pogledom zaljubljeni par koji je upravo prošao kraj nas.
„Ne znam. Možda.“ odgovorih.
„Voljela bih da im je prvi sastanak..prva šetnja.“
„Zašto ? „
„ Svi ostali su samo prazna ljuštura...ostaci sjećanja.“
„Ne znam..ne bih se složio s tobom.“
„Zašto ?“
„Uzmi ovaj minut što će doći, ne može biti sjećanje na neki prethodni. Možda se u njemu ponove neke riječi ili događaji, pa bude već viđeno..ali nije sjećanje. A šta ako donese nešto neviđeno...Šta u tom slučaju ? U ostalom, tvoj bih poljubac uvijek poželio i izabrao naspram drugog, koji je nov i nedoživljen.„
„Ulizico.“
„Možda..nikad nećeš znati.“