Bila si...

Published on 14:35, 01/29,2014

Bila si sunce što se rađa...

bila si anđeo i kurva...

bila si ljubav...

Sad si vjetar što prijeti...

sad si trn..

usnuo mjesec, crn...

Spusti me na zemlju ,

u vreo oganj..

u živo blato....

Odavno sam

prestao ljubiti,

prestao živjeti..

Zlato...

Ništa mi više nije važno..

Srdžbu sam probao,

probao oprost..

Kasno shvatio

da si tuđa,

nažalost.....


.......

Published on 12:38, 01/21,2014

Danas pišem pismo mrtvima, pišem živima....nestalim ljubavima...sivim, crnim, bijelima..pa i crvenima... lančiću na tvome vratu....divljem vjetru..mirnoj luci..

            U tinti je komad moga srca, zrno duše.  Pišem na komadu kože svoje.

            Staće sve i neće biti dalje, neće biti sedefnog jutra... paučine od maslačka...Eh, neće biti nas..

Zato ne žurim, zato ne stojim...zato se svega bojim....

            Učinilo mi se sinoć da sam se ogriješio...oka nisam sklopio do jutra. Drhtao sam kao list, krunio zube. Nek mi Bog oprosti na težnjama.

            Lijep je dan, zvone praporci na Borikama.Okićeni vranci jure po sjećanju. Zašto rušiti ravnotežu, tražiti više ?

            Dugo već nisam skupio riječi u priču.... Možda sam postao lucidan ? Htio bih pisati zvijezdama kako su bezobrazne što su se odmetnule, o rijeci koja je izgubila put i završila u mojoj sobi na vrhu planine, o tami koja dopusti da orgijaju slike smrti pred mojim očima. Možda sam postao sebičan i sve držim za sebe ?

            Tijelo se duri na mastilo, pjesak sipa u oči..(o ne, to ne suzi moja duša, to je pijesak..) Jednom ću ti doći nepozvan, suvenire iz čitave galaksije spustiti pred noge. Otjerati tugu ispod prozora. Možda ti ponesem i ove riječi, ako ih ne pokupi crna kočija.

            Šta ostaje za kraj? Želja? Nada da će sjeme proklijati u visoku omoriku.... da će se pojaviti jedro na vidiku  ? Ne znam...stvarno, ne znam....


Mom krvniku...

Published on 14:32, 01/20,2014

Ostatak Mjeseca izranja iz magle,

mršavo svjetlo odbija se od ciganske oči.

Nije lako bez krsta ispaštati svoj grijeh.

Pokloniću ružu onom ko zapuca na mene,

pokloniću mu sve svoje žene...

 

Ovo je pjesma o nekom drugom,

o onom ko će mi dati mir...

preuzeti teret moj...

Ove su riječi možda o tebi,

ne vidim zašto ti to bio ne bi ?

 

Dobićeš i šaku zemlje što mi ostaviše,

gaj koji još ne vidjeh....

komad papira sa nekim zvanjem...

Dobićeš gitaru i klavir,

da napraviš oproštajni pir...

 

Ne treba ti motiv, niti neki tekst..

dovoljno je: Ubij! Ubij!

Pištolj ili nož-biraj...

Ruža je u ruci,

nek ti je Bog na pomoći u muci...


Ulica prvih trešanja..

Published on 12:07, 01/16,2014

Povesti ću revoluciju, ako ni zbog čeg drugog, onda da promjenim nazive ulica. Već imam spremljenih par naziva:

Ulica prve ljubavi. Ulica izgubljenih uzdaha. Ulica prvih trešanja. (Naravno, u toj ulici umjesto lipa i topola, bile bi posađene trešnje ranke. U svakoj ulici u čast revolucije posađena bi bila stabla voća, da se djeca mogu radovati. Znalo bi se koja ulica dozrijeva u koje vrijeme, i ljepota....puni džepovi voća. )

Velikani nek dobiju biste, dosta im...Zamisli, pita te komšinica: „Kuda ćeš ?“ a ti odgovoriš: „U Ulicu vječne ljubavi, hoćeš sa mnom..rodile su džanarke. Možemo i ispisati naša imena tamo...“  (Hm... a ja sam razbijao glavu i smišljao glupe ulete....)

Valjda će se još neko naći da podrži ovu moju glupost..pa da ispratimo Ulice propalih državnika u prošlost...njih ćemo preimenovati u Ulice obranih bostana.


...

Published on 14:46, 01/15,2014

Kolika je samoća mjeseca ? Da li je ravna mojoj?